Vrhovni poglavar Družbe Isusove: Potrebno je učiti iz prve evangelizacije
Na Biskupskoj sinodi u Rimu, a koja je otvorena u nedjelju, 7. listopada, sudjeluje 12 isusovaca, od kojih su petorica biskupi. U srijedu, 10. listopada, na Sinodi govorio je p. Adolfo Nicolás, vrhovni poglavar Družbe Isusove, koji je na Sinodi kao predstavnik Unije vrhovnih poglavara.
Na Biskupskoj sinodi u Rimu, a koja je otvorena u nedjelju, 7. listopada, sudjeluje 12 isusovaca, od kojih su petorica biskupi. U srijedu, 10. listopada, na Sinodi govorio je p. Adolfo Nicolás, vrhovni poglavar Družbe Isusove, koji je na Sinodi kao predstavnik Unije vrhovnih poglavara.
P. Adolfo u svom je govoru podsjetio na povijest tradicije iz koje dolazi i u kojoj je potaknut da nalazi Boga u svim stvarima, u svim događajima, u svim situacijama.
„Sveti Ignacije je, bez sumnje, preuzeo ovu misao iz Novoga zavjeta gdje, na primjer, sv. Pavao u svom poznatom govoru na Areopagu citira jednog grčkog pjesnika govoreći: 'U njemu (to će reći u Bogu) živimo, mičemo se i jesmo (Dj 17, 27-28)'. Bog je prisutan i aktivan u svakoj ljudskoj zajednici, iako odmah ne uočavamo na koji način ili koliko duboko seže njegova prisutnost“, naglasio je.
Među ostalim, osvrnuo se i na misionarsku ulogu svoga reda te primijetio da: „Nismo s dovoljno dubine pristupili kulturama kojima se naviještalo evanđelje kako bismo prepoznali onaj dio Božjega Kraljevstva koji je već bio ondje prisutan, ukorijenjen i aktivan u srcima i odnosima ljudi. Nismo bili dovoljno raspoloženi prepoznati 'faktor iznenađenja' u djelovanju Duha Svetoga, koji čini da sjeme raste čak i onda dok zemljoradnik spava ili dok je misionar odsutan.“
U svom je govoru p. Adolfo Nicolás ustvrdio da je „vrijeme da učimo iz te prošlosti, iz onoga što je propušteno u prvoj evangelizaciji, prije nego što krenemo naprijed u novu“.
Za pomoć u novoj evangelizaciji p. Adolfo istaknuo je sljedeće putokaze: važnost „puta poniznosti“ u navještanju evanđelja; potrebu da priznamo „istinu naše ograničene i nesavršene ljudskosti“ u svemu što govorimo i naviještamo, bez ikakvog traga trijumfalizma; jednostavnost poruke koju nastojimo komunicirati, bez zamršenosti ili pretjeranog racionalizma koji ju čine zamračenom i nerazumljivom; velikodušnost u priznavanju Božjeg djelovanja u životu i povijesti ljudi, popraćena iskrenim divljenjem, radošću i nadom kada god u drugima pronađemo dobrotu i predanost; najvjerodostojnija je poruka ona koja dolazi od našega života, potpuno zahvaćenog i vođenog evanđeljem Isusa Krista; praštanje i pomirenje su najbolji prečaci do srca evanđelja; poruka križa je najbolje priopćena po smrti (sebi i ograničenim ciljevima) misionara.
Izvor: Laudato/isusovci.hr