Svima nam je poznata slika Dobroga pastira, koji na leđima nosi izgubljenu ovcu. Ta slika oduvijek predstavlja Isusovu skrb za grješnike kao i Božje milosrđe koje ne podnosi to da se nekoga izgubi, istaknuo je Sveti Otac.

Istaknuo je Papa kako se u prispodobi govori o grješnicima koji se Isusu približavaju da ga slušaju, dok se sumnjičavi pismoznanci zbog toga udaljavaju od njega. Oni se udaljavaju jer se Isus druži s grješnicima. Bili su oholi, smatrali su se pravednima. 

Prispodoba govori o pastiru, izgubljenoj ovci i ostatku stada. Ipak je samo pastir djelatnik, a ne ovce. Pastir je dakle jedini pravi protagonist, sve ovisi o njemu. Prispodoba se otvara upitom: 'Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?' (r. 4).

- Ovdje imamo paradoks koji potiče sumnju u pastirovo djelovanje: Je li mudro ostaviti devedeset i devet ovaca radi jedne? Tim više jer ih ne ostavlja u ovčinjaku, već u pustinji?- upitao je Sveti Otac.

Dodao je potom kako prema biblijskoj tradiciji, pustinja je mjesto smrti, gdje je teško naći hranu i vodu, osoba je bez skloništa i ostavljena na milost i nemilost divljim zvijerima i lopovima.

- Paradoks se nastavlja govoreći kako pastir, kada nađe ovcu, stavi ju na leđa, ide kući, zove prijatelje i susjede i kaže im: 'Radujte se sa mnom' (r.6). Čini se dakle da se pastir nije vratio u pustinju da pokupi stado! Izgleda da je zaboravio na devedeset i devet ovaca dok je mislio na jednu ovcu – kazao je Papa.

Naglasio je kako u stvarnosti nije tako, kazavši kako nam Isus želi reći da ni jedna ovca ne treba biti izgubljena.

- Gospodin se ne može pomiriti s tim da se bilo koja osoba izgubi. Bog traži izgubljenu djecu kako bi se potom radovao sa svima jer ih je našao. Riječ je o neodoljivoj želji: čak ni devedeset i devet ovaca ne mogu zaustaviti pastira i držati ga zatvorenim u ovčinjaku. On ide tražiti tu izgubljenu, premda su mu sve važne, ipak je izgubljena najpotrebitija, jer je napuštena, jer je odbačena; on ide tražiti baš nju -rekao je Papa.

Ustvrdio je Papa kako milosrđe prema grješnicima jest Božji način djelovanja, On je uvijek vjeran tom milosrđu, dodavši kako ga nitko i ništa ne može odvratiti od njegove želje da spasi sve ljude.

- Bog ne poznaje našu sadašnju kulturu odbacivanja, ona nije njegovo obilježje. Bog ne odbacuje nikoga; Bog ljubi sve ljude, traži sve. On ne poznaje ovu riječ 'odbaciti ljude', jer On je sama ljubav i milosrđe - kazao je papa Franjo.

Istaknuo je Sveti Otac kako Gospodina valja tražiti tamo gdje On želi da nas sretne, a ne gdje bismo mi htjeli da ga nađemo.

- Stado se nikako ne može okupiti osim slijedeći trag koji je zacrtalo pastirovo milosrđe. Dok traži izgubljenu ovcu, on potiče devedeset i devet drugih da sudjeluju u okupljanju stada. Tada će ne samo ovca koju nosi na leđima, već i čitavo stado sve do kuće slijediti pastira, da se raduje s prijateljima i susjedima – ustvrdio je Papa.

Zatim je Papa potaknuo sve na razmišljanje o ovoj prispodobi, kazavši kako u kršćanskoj zajednici uvijek netko nedostaje.

- Katkada taj manjak obeshrabruje i potiče da vjerujemo kako je gubitak neizbježan, neizlječiva bolest. Tada nam prijeti opasnost da se zatvorimo u ovčinjak, gdje se ne osjeća miris ovaca, već smrad po ustajalosti - kazao je Papa, dodavši kako mi kršćani ne smijemo biti zatvoreni jer ćemo smrdjeti po zatvorenim stvarima.

Naglasio je potom kako prema Isusovu viđenju ne postoje zauvijek izgubljene ovce, ovo moramo dobro shvatiti, da za Boga nitko nije zauvijek izgubljen, NIKADA.

- Sve do posljednjeg trenutka, Bog nas traži. Sjetite se dobroga razbojnika; za Isusa nitko nije zauvijek izgubljen, postoje samo ovce koje treba naći. Nikakva razdaljina ne može daleko držati pastira; nijedno se stado ne može odreći brata. Svi smo mi ovce koje je Božje milosrđe našlo i okupilo, pozvani smo da s Njim okupimo cijelo stado - zaključio je papa Franjo.