U uvodnom razmatranju msgr. De Donatis osvrnuo se na unutarnje raspoloženje za početak duhovnih vježbi, te podsjetio na potrebnu otvorenost za slušanje Duha Svetoga, kako bismo se pripremili živjeti duboki i osobni odnos s Bogom, a u svrhu istinskoga shvaćanja stvarnosti i vlastitoga mjesta u vidiku prave svjetlosti koja dolazi od Oca.

Drugoga dana razmišljanja, komentirajući odlomak iz Evanđelja koji govori o stišanoj oluji, msgr. De Donatis je napomenuo da se svijet, umjesto da prizna Božju nazočnost i njegovo djelovanje, on se, naprotiv, prestraši; a to se događa kada u srcima više ne boravi Krist, nego sterilna vjera u užasnoga, strahovitog Boga koji ne poznaje milosrđe.

Stoga je msgr. De Donatis upozorio da se valja kloniti farizejstva, po kojemu se iz grijeha podižemo sami, te prakse askeze proizišle iz stoicizma u kojoj vlada pravilo: „valja to učiniti, i ja ću to učiniti“. Gospodin, naprotiv, dolazi drugim putovima – istaknuo je propovjednik – i tako nam daje da shvatimo da oba ova ponašanja nisu pravi put. Imamo, dakle, pročistiti svoju dušu od lažnih prikaza Boga, kako bismo mogli krenuti pravim putom istinskoga života.