Papa Franjo se susreo s dvadesetero teško bolesne djece, u dobi od 2 do 14 godina u petak 29. svibnja u kapeli Doma sv. Marta. S malenima su bili njihovi roditelji i dobrovoljci iz Talijanske unije za prijevoz bolesnika u Lourdes i međunarodna svetišta (UNITALSI).
 
„Često se, poput vas, pitam: zašto djeca pate? I nema objašnjenja; to je misterij, poput misterija Isusove patnje na križu“, rekao je Papa okupljenima, usporedivši to otajstvo s istinom Presvetoga Trojstva ili Isusovom stvarnom prisutnošću u euharistiji, koje ne možemo u potpunosti shvatiti.
 
„Često mislim na Gospu, kad su joj predali mrtvo tijelo njezina Sina, sve izranjeno, ispljuvano, okrvavljeno, prljavo. I što je Gospa učinila? Rekla: 'Nosite ga od mene'? Ne, prigrlila ga je, pomilovala“, kazao je Papa, dodajući kako ni ona u tom trenutku nije imala željene odgovore.
 
Kad djeca roditelje počnu stalno ispitivati: zašto to… a zašto to… i tako dalje, onda ne žele čuti objašnjenje, već privući pogled oca i majke, smatra papa Franjo. Slično je s nama, kad pitamo Gospodina zašto djeca pate. Ne daje nam odgovor, ali osjećamo njegov pogled na nama i to nam daje snagu. Zato je Sveti Otac potaknuo roditelje da se ne boje pitati: „Zašto?“ Možda neće doći nikakvo objašnjenje, ali će im Božji očinski pogled dati snage da idu naprijed.
 
Osvrćući se na svjedočanstvo jednoga roditelja, kojem su liječnici savjetovali pobačaj,  a koji je odgovorio da dijete ima pravo na život, papa Franjo je istaknuo: „Nikada se problem ne rješava odbacujući osobu. Nikada. Tako postupaju mafijaši: 'Imamo problem, maknut ćemo osobu'… Nikada.“
 
Sveti je Otac zahvalio prisutnima na njihovoj hrabrosti. „Toliko sam puta u životu bio kukavica, a vaš mi je primjer pomogao“, rekao je te je njihovo svjedočanstvo u kulturi odbacivanja nazvao „herojskim“, a njih „malim životnim herojima“. Pri kraju iskrenog govora, u kojem je Papa često zastajao, očito dirnut, jednostavno je priznao: „Ne znam što bih vam više rekao, jer me te stvari toliko pogađaju“.
 
Papa je na koncu susreta ispričao priču o dječaku koji je bezuspješno nastojao pomaknuti teški kamen. Kad mu je otac, koji ga je od početka promatrao, pomogao pomaknuti kamen, dječak ga je upitao: „Tata, ti si me vidio? Zašto nisi došao ranije?“ „Zato što me nisi pozvao“, odgovorio mu je.
 
„Ne zaboravite pozvati Gospodina. On zna kako će i kada doći i biti vaša utjeha“, poručio je Papa djeci i roditeljima.