Na nekoliko različitih mjesta u Rimu i Vatikanu razne skupine posvećenih osoba promišljale su aktualne teme. Vrhunac svega bila su dva događaja.

Tako je 1. veljače bio susret s papom Franjom i s preko 5.000 sudionika. Papa nije želio čitati napisani govor nego je progovorio redovnicima i redovnicama onako iz srca. Spomenuo je tri važne stvari za posvećeni život.

Važnost življenja proročke dimenzije u poslušnosti, zatim važnost blizine i svjedočenje nade. Danas su važni proroci koji svjedoče svojim životom. Posvećene osobe pozvane su biti ti svjedoci. Proroštvo ispunja radošću, ono je poseban dar.

Papa naglašava da ono želi reći da postoji nešto puno veće i bolje negoli čovjek može zamisliti. Druga stvar je blizina. Posvećena osoba mora biti blizu osobama u potrebi, koji su u životnim problemima, patnji. Ali blizina također uključuje brigu i za vlastite članove u zajednici (npr. bolesna redovnica ili redovnik). Zadnja točka je nada. Papa kaže da se muči s time, jer promatra posvećeni život i pita se zašto je on postao tako sterilan.

Neke zajednice prave eksperimente umjetnog sjemeništa, gdje primaju nova zvanja bez kvalitetnog razlučivanja. To nije ispravno jer kasnije onda nastanu još veći problemi. Za nova zvanja treba moliti i to ustrajno i svim srcem nikada se ne umarajući.

Na Svijećnicu, u prijepodnevnom dijelu svi sudionici sudjelovali su na hodočašću na tri različita mjesta gdje se nalaze Sveta vrata (Sveta Marija Velika, Sveti Ivan Lateranski i Sveti Pavao izvan zidina).

Hrvatska grupa pri HKVRPP bila je u papinskoj bazilici sveta Marija Velika koje je ujedno bilo i sudjelovanje u potpunom jubilarnom oprostu u Godini Milosrđa.

Uvečer se slavila svečana Sveta Misa s papom Franjom u bazilici Svetog Petra koja je bila ispunjena mnoštvom posvećenih osoba. Na kraju je papa ohrabrio sve redovnike i redovnice da ustraju na svom putu posvećenja i da se nikada ne umore u tome.