"Kršćanska je nada nepobjediva jer niti najgore od svih zala ne može raskinuti odnos ljubavi između Boga i čovjeka, to ne može ni smrt. Smrt, to su vrata prema životu, a ne most koji se ruši s jednim životom za leđima i tamnim i nepoznatim jazom pred nama. To nas uči sveti Pavao", a papa Franjo to ponavlja kardinalima i biskupima koji se sjećaju braće što su umrla tijekom godine.

"Anđeli i vlasti, sadašnjost i budućnost, visine, dubine, stvorenja: ništa, tvrdi apostol, ništa nas ne može odijeliti od ljubavi Božje“ (Rim 8,38-39). A u ovom čvrstom uvjerenju krije se, primjećuje papa Franjo „najdublji razlog nepobjedivog kršćanskog povjerenja i nade“.

„I demonske snage, protivne čovjeku, nemoćno se zaustavljaju pred intimnim sjedinjenjem Isusa s onime tko ga prihvaća u vjeri.  Stvarnost vjerne Božje ljubavi za svakoga od nas, pomaže nam da smireno i snažno pristupimo svakodnevnom putu, koji je ponekad brz, a ponekad težak i spor. Samo ljudski grijeh može raskinuti ovu vezu, ali i u ovom slučaju, Bog će čovjeka uvijek tražiti, ići će za njim kako bi se ponovno sjedinio u vezi što će trajati i nakon smrti. Štoviše, to je veza koja u završnom susretu s Ocem dolazi do svojeg vrhunca“.

Svakako, priznaje papa Franjo, sumnja može nastati kad draga osoba, koju smo dobro upoznali, umire: „Što će biti od njegovog života, od njegovog rada, od njegove službe u Crkvi?“. Odgovor, dodaje, dolazi iz knjige Mudrosti, u prvom čitanju: „svi su oni u rukama Božjim“ (Mudrost 3,1), tamo gdje je „ruka znak prihvaćanja i zaštite“, znak „osobnog odnosa poštivanja i vjernosti“.

„Revni pastiri koji su posvetili svoj život službi Bogu i braći, oni su u rukama Božjim. Sve njihovo je dobro sačuvano i neće propasti zbog smrti. U rukama Božjim su njihovi dani, otkani patnjom i radošću, radom i trudom, vjernošću Evanđelju i strašću za duhovno i materijalno spasenje povjerenog im stada“.

Takvi su, zaključuje papa Franjo, bili kardinali i biskupi koji su nas napustili posljednjih mjeseci, „ljudi posvećeni svojem pozivu i službi Crkvi“, koju su „voljeli kao što se voli zaručnica“. Boga zanimaju ljubav i posvećenost, a ne ljudske granice s kojima se treba boriti kako bi se oboje posvjedočilo:

„I grijesi, i naši grijesi, su u Božjim rukama, to su milosrdne ruke, izranjene ljubavlju. Isus nije slučajno sačuvao rane na svojim rukama – već kako bi osjetili njegovo milosrđe. To je naša snaga i naša nada: ova stvarnost, puna nade – je  budućnost konačnog uskrsnuća, vječnog života. To je sudbina 'pravednih': ljudi koji prihvaćaju Božju riječ i poslušni su njegovom Duhu“.

Papa je na kraju molio i za prisutne: „Molimo i za nas, da nas Gospodin pripravi za taj susret. Ne znamo kada – ali do susreta će doći!“.

Izvor: www.it.radiovaticana.va