Školovanje je počeo u franjevačkom samostanu u Zaostrogu, a zatim je prema predaji, završio studij filozofije i teologije u Budimu. Nakon povratka u domovinu 1730. postao je učitelj na netom osnovanoj Filozofskoj školi u Šibeniku i potom lector generalis u šibenskoj bogosloviji. U Šibeniku je objavio Priručnik skolastičke filozofijske propedeutike, koji je tiskan u Veneciji. Nakon desetogodišnjega nastavničkog rada otišao je u samostan u Sumartinu na Braču, gdje je 1747. postao starješina samostana. Kako više nije učiteljevao, počeo se zanimati za narodne priče i pjesme, zbog čega je proučavao povijesne izvore i povijesna književna djela, osobito Filipa Grabovca. Kako je i sam odgajan na pučkoj tradiciji, shvatio je njezinu ulogu u narodnom osvješćivanju.

1750. godine ponovno je preselio u Zaostrog, u kojem je 1756. dovršio zbirku poezije na štokavskoj ikavici Razgovor ugodni naroda Slovinskog, jedno od najvrjednijih djela hrvatske književnosti 18. stoljeća i jednu od najčitanijih i najizdavanijih knjiga hrvatske dopreporodne književnosti uopće. Četiri godine poslije objavio je i Korabljicu. Tim je djelima Kačić običnom puku pomogao u razumijevanju domaćih i svjetskih povijesnih zbivanja. Osobitu je popularnost stekao djelom Razgovor ugodni, stilski toliko jednostavnim da su ga razumjeli ondašnji neuki težaci i pastiri. Knjiga je doživjela golem uspjeh u svim hrvatskim krajevima jer je promicala junaštvo slavnih obitelji iz borbi s Turcima s kojima su se čitatelji poistovjećivali. Bio je to svojevrsni narodni domoljubni priručnik.

Andrija Kačić Miošić umro je od upale pluća u Zaostrogu, 14. prosinca 1760. u 56 godini života.

Njegov grob nalazi se u sklopu franjevačkog samostana Sv. Marije u Zaostrogu, iza samog praga glavnog ulaza župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.