Na današnji dan, 18. kolovoza 1852. godine, Starčević je u „Narodnim novinama“ prvi put formulirao osnovne postave svoga učenja o vrijednosti i povijesnosti hrvatstva. Antu Starčevića, jednog od osnivača i ideologa Stranke prava, zbog uporne borbe za samostalnost Hrvatske nazivaju „ocem domovine“.

Bio je to odgovor na napis „Srpskog dnevnika“, koji je osporio hrvatsko ime i jezik. U to su vrijeme sve srpske novine promicale misli Vuka Stefanovića Karadžića iz teksta „Srbi svi i svuda“ iz njegove knjige „Kovčežić“. Karadžić je nastojao dokazati da su svi štokavci Srbi, ali triju vjera: pravoslavni, katolici i muslimani. Hrvati-kajkavci po njemu su Slovenci, a samo čakavci uz more su Hrvati. Razdvajanjem i smanjenjem jedinstvenog hrvatskog nacionalnog bića, Karadžić je gradio ideološku osnovu za stvaranje Velike Srbije.

Starčevićev odgovor bio je oštar, ustvrdio je da postoji i jezik i narod hrvatski, da su stari dubrovački pisci i Marko Marulić pisali hrvatski te da su se Ilirci tek privremeno odrekli hrvatskog imena. Na kraju je negirao srpsko ime i kulturu rekavši da se „Srbi tako zovu, jer su rimskim carevima služili.“

Kad se Ljudevit Gaj vratio u Zagreb i vidio ovu oštru polemiku sa Srbima, zabranio je Starčeviću objavljivanje u „Narodnim novinama“, ne želeći sukob s Beogradom.
Do kraja života Ante Starčević se zalagao za pravo Hrvata na vlastiti jezik i obnovu hrvatske države te od Austrije i Mađarske tražio da se državnim ugovorom uspostavi cjelovitost hrvatskih zemalja, uz Bansku Hrvatsku i Slavoniju, još i Dalmacije, Međimurja i Vojne krajine odmah, a u budućnosti Bosne, Istre i Slovenije.