Tijekom velikorspske agresije na Hrvatsku u cilju stvaranja Srbije do Karlovca, Karlobaga i Senja (u čemu su aktivno sudjelovali aktualni predsjednik i premijer Srbije) ubijeno je vise od 8 tisuća civila, od čega su gotovo polovica žene i djeca, protjerano je 240 tisuća Hrvata, učinjena je materijalna šteta od 400 milijardi dolara (porušeno je cak 14 hrvatskih bolnica, mnogobrojne čkole, crkve, tvornice i domovi, opljačkana su kulturna dobra, Hrvatska je imala gubitke zbog uništenog turizma...)

Iz Republike Srpske (koja je jedini preživjeli dio tog zločinačkog plana) od rata do danas protjerano je i iseljeno 153.000 Hrvata, odnosno njih cak 93 posto od prijeratnog broja, a iz Vojvodine, gdje nije bilo nikakvih oružanih sukoba, još je protjerano 90ih oko 40.000 Hrvata. Ove činjenice više rijetko tko spominje!

Tijekom akcije Oluja (prema Sudu u Haagu) ubijena su samo 44 civila. Dokazano je kako masovni odlasci nisu bili nikakvo organizirano protjerivanje Srba, već ideja iz Beograda sa ciljem stvaranja histerije. Tadašnji je predsjednik Tuđman otvoreno pozvao sve građane srpske nacionalnosti da ne napuštaju svoju domovinu, a uskoro je abolirao čak i one koji su se ogriješili o hrvatske zakone.

Hrvatska je učinila sve da se vrate svi koji žele i uložila milijune eura u obnovu porušenih domova.

Srpska manjina u Hrvatskoj, posebno njezino političko vodstvo, danas uživaju prava i privilegije kakve uživa rijetko koja manjina u Europi.

Prema tome možemo biti ponosni na ovu veličanstvenu pobjedu, koja je zaustavila velikosrpsku agresiju (barem na terenu, jer vidimo da se ona sad nastavlja drugim sredstvima) i Hrvatskoj omogućila toliko željeni mir i slobodu!

Svaku žrtvu treba poštovati, ali istinu iznad svega, da retorika koju čujemo iz Beograda, Srbiju ne bi ponovno odvela na put bez povratka.