Danas u svijetu živi više od 3 milijuna hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka

Hrvati su se iseljavali kako iz ekonomskih, tako i iz političkih razloga, no može se reći da su ponekad jedan i drugi razlog bili povezani.

0-1432141433.jpg
Autor
croexpress.eu/Laudato/I.D.
Fotograf
croexpress.eu
Objavljeno:
 
12.01.2016 13:44

Prema podacima Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, danas u svijetu živi više od 3 milijuna Hrvata i njihovih potomaka, dok neki smatraju da se taj broj penje i do 4 milijuna. Donosimo u kojih pet zemalja hrvatskih iseljenika ima najviše.

Argentina - 250.000

Hrvati su se u Argentinu u većem broju počeli doseljavati poslije 1848. g., a taj se broj povećavao sve do 1918. g. Valja spomenuti da su Hrvati pojedinačno na ovo područje počeli dolaziti već od sredine 18. stoljeća. Prvi sigurni povijesni podaci postoje za hrvatskog isusovca Nikolu Plantića, rođenog u Zagrebu 1720. g. koji je na područje tadašnje Argentine došao godine 1748.

Drugi val doseljavanja, koji je bio mnogo brojniji od prvog, zbio se između I. i II. svjetskog rata, tj. između 1918. i 1939. g. U toj etapi također su bili najbrojniji iseljenici iz hrvatskih primorskih krajeva, ali su u njoj sudjelovali i iseljenici iz Banije, Like, Korduna, Slavonije, Srijema, Hercegovine i sjeverne Bosne.

No, Hrvati su u prvom i drugom valu useljavanja u Argentinu bili upisivani u evidencijama svoje nove domovine ne samo kao Hrvati već i kao Austrijanci, Mađari, Slaveni, Dalmatinci, Jugoslaveni, što je bio odraz tadašnje situacije u kojoj se nalazila matična zemlja. Bez obzira na navedeno, u Argentini je 1939. g. bilo oko 150.000 Hrvata okupljenih u 133 naselja.

Posljednji val bio je poslije drugoga svjetskog rata, između 1945. i 1956. g. kada je u Argentinu došlo oko 20.000 Hrvata, političkih emigranata. Za useljavanje Hrvata poslije Drugog svjetskog rata u Argentinu najzaslužniji je fra Blaž Štefanić, koji je došao u Argentinu 1939. g. kao misionar za Hrvate. Na poticaj iz Rima počeo je raditi na spašavanju hrvatskih izbjeglica iz Austrije, Njemačke i Italije početkom 1946. g. Tom prilikom predsjednik Argentine general Juan Domingo Peron je u dogovoru s direktorom emigracije odobrio ulazak 35.000 Hrvata.

Hrvati koji imaju argentinsko državljanstvo imaju ista prava i obveze tj. ravnopravni su građani Argentine. Ne postoji vremensko ograničenje boravka u Argentini za dobivanje državljanstva. Argentina dozvoljava dvojno državljanstvo.

Danas u Argentini ima Hrvata na vrlo važnim društvenim položajima. Važno je spomenuti da hrvatski potomci još uvijek nisu toliko asimilirani kao u ostalim zemljama Latinske Amerike i postoji još vrlo visoka svijest o pripadnosti hrvatskom narodu. Hrvatski doseljenici i njihovi potomci u velikoj su mjeri pridonijeli razvoju ove zemlje u kojoj uživaju ugled poštene i vrijedne zajednice glede čega su, bilo kao pojedinci bilo kao zajednica, dobili brojna priznanja od argentinskih državnih tijela.
 
Australija - 250.000

Prema posljednjem popisu stanovništva od 2006. godine, 118.051 osoba se izjasnila da je hrvatskog podrijetla, što čini 0,56% od ukupnog stanovništva Australije. Australsko Ministarstvo vanjskih poslova smatra da u Australiji živi oko 150.000 Hrvata dok se u hrvatskoj zajednici tvrdi da Hrvata ima 250.000.

Hrvati su se u Australiju počeli doseljavati već sredinom 19. stoljeća. Prva značajnija skupina Hrvata došla je u Australiju između 1890. i 1918. god. To su uglavnom bili doseljenici s većine dalmatinskih otoka i makarske rivijere, ali i iz Istre, koji su se nastanili na područjima Zapadne Australije, Sjevernog Queenslanda i New South Walesa. U tom razdoblju živjelo je u Australiji između 4.000 i 5.000 Hrvata. Uglavnom su radili u rudnicima ili na poljima trske.

Nakon I. svjetskog rata došlo je do znatnijeg broja useljavanja Hrvata u Australiju te podatak govori da se između 1922. i 1940. god. uselilo oko 10.000 Hrvata. Tada u Australiju, uz Hrvate koji su uglavnom iz obalnih krajeva Hrvatske, dolaze i Hrvati iz Međimurja. Na temelju australskih statističkih podataka za emigraciju možemo zaključiti da je od prvih Hrvata od sredine 19. st. pa do početka drugog svjetskog rata živjelo u Australiji njih oko 15 000.

Nakon II. svjetskog rata, Hrvati se već od 1948. godine počinju doseljavati u Australiju. Prvo dolazi manji broj izbjeglica iz Austrije i Egipta. Nakon 1950 g. u Australiju dolazi više od 20.000 hrvatskih izbjeglica koji su prethodno prošli izbjegličke logore u Italiji, Austriji i Njemačkoj. U razdoblju od 1960. do 1973. g. smatra se da je u Australiju došlo najviše doseljenika. Ovo razdoblje istodobno označuje i najveće povećanje hrvatskog doseljeništva, čije sveukupno pučanstvo 1970-ih godina broji preko 150.000 stanovnika.

Hrvati i danas dolaze u Australiju i to prvenstveno iz ekonomskih razloga, ali tu ne smijemo zaobići i iseljavanje tijekom 90-ih g. XX. st., kada je Hrvatsku zadesio Domovinski rat. Najviše Hrvata na australskom kontinentu živi u velikim gradovima: Sydneyu, Melbourneu, Perthu, Adelaideu, Canberri, Brisbaneu i Hobartu.

Hrvati Australije velikom većinom su i australski državljani i imaju ista prava i obveze kao i svi ostali Australci. Dakle, imaju, između ostaloga, biračko pravo/obvezu (glasovanje je obvezatno) uključujući i pravo biti birani na saveznim, državnim i lokalnim izborima. Australija dozvoljava dvojno državljanstvo.

Kanada - 250.000

Temeljem procjene Veleposlanstva RH i Generalnog konzulata u Kanadi, Hrvatskih katoličkih misija, popisa stanovništva Kanade te temeljem samih procjena hrvatske zajednice, smatra se da danas u Kanadi živi oko 250.000 hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka.

Najviše Hrvata je nastanjeno u provincijama Ontario, British Columbia, Alberta, Quebec i Manitoba, te u gradovima: Torontu, Mississaugi, Vancouveru, Montrealu, Winnipegu, Calgaryu, itd.
 
Prva generacija hrvatskih iseljenika, njih 6.000 do 10.000, stigla je u Kanadu između 1890. i 1914. godine iz Austro-Ugarske.

Druga generacija, njih do 15.000, stigla je u vremenu između dva svjetska rata iz monarhističke Jugoslavije. Za razliku od prve generacije koja je bila teritorijalno raspršena, karakteristika druge generacije je da je sačuvala hrvatski identitet kroz iseljeničke organizacije svojim okupljanjem oko većih gradova i osnivanjem hrvatskih narodnih domova. Prvi je izgrađen i otvoren 1929. godine u Hamiltonu.

Treću generaciju Kanađana hrvatskog podrijetla predstavljaju djeca druge generacije koja su rođena i odgojena u Kanadi.

Četvrta generacija Hrvata došla je iz socijalističke Jugoslavije u godinama neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Ova generacija naših iseljenika zbog snažne hrvatske samosvijesti najjače je afirmirala hrvatski identitet te su tako osnovane i brojne iseljeničke organizacije diljem Kanade. Od kraja Drugog svjetskog rata pa do 1975. godine u Kanadu je uselilo približno 65.000 Hrvata.

Petu generaciju čine djeca gore navedenih useljenika te useljenici koji su pristigli u Kanadu tijekom 90-ih godina. Ova grupa zajedno sa prethodnom je znatno pripomogla procesu akulturacije. Taj se proces vidi u lojalnosti prema dvjema kulturama, jezicima i tradicijama, tj. nastoji se sačuvati kultura svojeg podrijetla uz istovremeno usvajanje novih elemenata iz kulture dominantne grupe.

U odnosu na ostale narode koji emigriraju u Kanadu i Hrvati uživaju iste povlastice i obveze kako bi postali kanadski državljani. Što znači da moraju provesti 3 godine prije nego što dobiju mogućnost za stjecanje kanadskog državljanstva. Hrvati koji postanu kanadski državljani uživaju iste povlastice i obveze prema federalnoj i provincijskoj vlasti tj. ravnopravni su građani Kanade.

Kanadska vlada usvojila je Odluku o ukidanju viza za hrvatske državljane, koja je stupila na snagu 29. ožujka 2009. godine objavom od strane nadležnog kanadskog ministra za državljanstvo, useljeništvo i multikulturalizam.
 
Njemačka - 400.000

Hrvati su počeli naseljavati Njemačku još u 19. stoljeću. No, kako navodi dr.sc. Adolf Polegubi, u Njemačkoj je prije Drugoga svjetskog rata bilo vrlo malo Hrvata i njihov je broj gotovo zanemariv. Oni koji su bili u Njemačkoj radili su kao obični radnici u rudarstvu i industriji. U to vrijeme Hrvati su ponajviše iseljavali u prekooceanske zemlje.

U tijeku Drugoga svjetskog rata u Njemačkoj se susreće veći broj Hrvata, tzv. 'fremdarbajtera'. Oni su uglavnom dovedeni kako bi zamijenili njemačke radnike poslane na bojišta diljem Europe. Bili su prinudni radnici kojima se branio povratak kući. Anna Maria Grünfelder u radu 'Zaboravljene žrtve nacionalsocijalizma: prinudni robovski radnici i radnice' navodi kako je 'u drugoj je polovici 1944. na njemačkim područjima boravilo gotovo tri milijuna stranih radnika.
 
Kad je rat završio, hrvatski Fremdarbeiteri su uglavnom ostali u Njemačkoj. Osim njih, navodi Polegubić, došao je i određen broj Hrvata koji su se neposredno nakon rata našli u izbjegličkim logorima u Njemačkoj, a kasnije su pronašli zaposlenje u rudnicima i drugim privrednim djelatnostima.

Najveći broj Hrvata u Njemačku pristigao je na 'privremeni rad' 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća. Posebice nakon što je Njemačka 1968. godine potpisala ugovor s Jugoslavijom o razmjeni radne snage. Ova emigracija, pored političkog, imala je uglavnom ekonomski karakter.

'Kad je 1968. Njemačka potpisala ugovor s Jugoslavijom o primanju radne snage, Nijemci su se nadali priljevu njima toliko potrebne (jeftine) radne snage, a bivša država od njega je svakako očekivala i korist za sebe: slanjem radnika u Njemačku, Beograd je pronašao humano rješenje nezaposlenosti unutar Jugoslavije, a komunistička vlast je profitirala od siromaštva svojih radnika gastarbajtera, za koje je život daleko od doma bio težak, a jedino što je vrijedilo bio je novac', piše Edi Zelić u feljtonu u Slobodnoj Dalmaciji iz 2005. godine.

Velik broj Hrvata u Njemačku je došao i tijekom Domovinskog rata, što iz Hrvatske, što iz BiH. Jedan se dio trajno nastanio, dok se velik broj vratio u domovinu ili odselio u treće zemlje.

U Saveznoj Republici Njemačkoj danas, prema podacima Veleposlanstva RH u Berlinu i Hrvatskih katoličkih misija, živi preko 350.000 Hrvata. Hrvatski dužobrižnički ured spominje čak i brojku od 400.000.
 
SAD - 1,2 milijuna

Hrvatska dijaspora u SAD-u jedna je od najbrojnijih u svijetu. Temeljem procjena Veleposlanstva Republike Hrvatske i Generalnih konzulata RH u SAD, Hrvatskih katoličkih misija, popisa stanovništva u SAD-u te temeljem same procjene hrvatske zajednice, u SAD-u danas živi oko 1.200.000 Hrvata i njihovih potomaka. Najbrojnije hrvatske zajednice nalaze se u Chicagu i okolici oko 150.000, St. Louisu oko 40.000, Detroitu oko 7.000, San Pedru oko 35.000, San Joseu oko 5.000, New Yorku, New Jerseyu i Connecticutu oko 80.000 osoba hrvatskog podrijetla. SAD se ubrajaju u tradicionalno useljeničku zemlju hrvatskih doseljenika.

Prvi hrvatski doseljenici u SAD dolaze u većim skupinama već u prvoj polovici XIX. stoljeća.

Iseljavanje Hrvata u Ameriku dio je europskih migracijskih procesa prema Novom kontinentu. Među prvim Europljanima u Americi, našli su se i Hrvati. Prema iskazima pojedinih povjesničara, nekoliko je dubrovačkih mornara plovilo na Kolumbovim brodovima. Kolonija u Ebeneezeru, u državi Georgiji, vjerojatno je bila mjesto prvog masovnijeg doseljavanja Hrvata u SAD.

Brojnije iseljavanje iz Hrvatske, tzv. moderna kolonizacija, započelo je u Dalmaciji i Hrvatskom primorju. U najranijoj fazi iseljavali su se pojedinci, a kasnije manje skupine i selili se u Kaliforniju koja je svojim klimatskim i drugim karakteristikama privlačila ljude iz primorja. Veća koncentracija iseljenika u razdoblju najranijeg useljavanja u Ameriku nastala je uz deltu Mississipija, uz obalu sjevernog djela Tihog oceana i gradu New Yorku.
 
Razdoblje masovnijeg iseljavanja iz Hrvatske u SAD započelo je potkraj 19. st., između 1890. i Prvog svjetskog rata (procjenjuje se da je u tom razdoblju iz Hrvatske u SAD iselilo 500.000 Hrvata u SAD), te se zapošljavaju u rudnicima ugljena, željezarama, željeznicama te izgradnji cestovne mreže.

Prvi svjetski rat prekinuo je masovno iseljavanje Hrvata, ali poslije rata oživljava iseljenički problem. Između dva rata iz Hrvatske se iselilo oko 150.000 ljudi u SAD.

Sukladno imigracijskim propisima regulirano je useljenje, radne dozvole, stalni i privremeni boravak, kao i primitak u državljanstvo. Što znači da se mora provesti 5 godina u SAD-u prije nego što se dobije mogućnost za stjecanje američkog državljanstva. Hrvati koji imaju američko državljanstvo imaju ista prava i obveze tj. ravnopravni su građani SAD-a te im je dozvoljeno dvojno državljanstvo.

Karakteristično za sve naraštaje našeg iseljeništva, bilo ono u prekooceanskim zemljama, bilo ono u neposrednoj blizini domovine, jest njihova zainteresiranost za suradnju s matičnom zemljom.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatitli za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!