Fotografska novotarija zaokupljala je njegovu obitelj i po očevoj i po majčinoj, Erdodyevoj liniji. Majka Julijana, profesionalna slikarica, i sama se pomalo bavila fotografijom kao i njegov predak Juraj Drašković.

Najstarija sačuvana fotografija Karla Draškovića je iz 1892., a sačuvano ih je nekoliko stotina. Karlo se pojavio u zadnjem desetljeću 19. stoljeća kad je nacionalna osviještenost obojana romantikom u kulturnom i društvenom životu. Mladi grof svojim fotokamerama, koje okreće seljacima, nošnji, tamburici, krajoliku, jasno iznosi i svoje stajalište. Presudna godina u fotografskoj karijeri Karla Draškovića je 1895. kad je postao stalnim članom jednog od tri najuglednija europska fotokluba, onog bečkog. U to je vrijeme Bečki fotoklub izdavao i mjesečnik od velikog utjecaja, a na našega grofa takav su imali putopisni prilozi.

Grof Karlo nezaobilazan je u povijesti naše fotografije po antologijskim snimkama Skok i Prosjak. Pravi sadržaj Skoka je zaustavljeni pokret, to je prvi primjer takozvane moment fotografije u nas, a i među prvima u svijetu. Naturalistički prikaz Prosjaka pokazuje da je autor samosvjestan i da ne podilazi tada vladajućem poimanju fotografije kao uljepšanom odrazu stvarnosti.

Karlo je volio slikati pejzaže oko Trakošćana kao i morske situacije, neprekidno je istraživao i pronalazio nova rješenja za svoja dokumentaristička i umjetnička ostvarenja. Osim fotografije volio je i lov. S 26 godina, kažu u lovu, "puška mu je zapela o granu i opalila". Od posljedica ranjavanja grof Karlo Drašković je umro. Prije smrti izradio je svoju posljednju fotografiju Lopoči pored Trakošćana.