Rimljani su običaj da se naoružani ljudi bore do smrti preuzeli od Etruščana, kod kojih su se robovi nakon gospodareve smrti borili za ostavštinu. Gladijatori su ime dobili po vrsti mača koji su često koristili. Obično su regrutirani među kriminalcima, vojnim zarobljenicima i robovima kupljenim posebno za borbe u areni. No, opće uvriježeno mišljenje da su gladijatori bili robovi nije potpuno točno. Tako su zabilježeni slučajevi igara u kojima je čak polovica natjecatelja dragovoljno, zbog slave i nagrada, riskirala život pred oduševljenom publikom.

Mada su Rimljani voljeli utrke kočija, kazalište i koncerte, gladijatorski obračuni sigurno su bili najpopularnija zabava. Najpoznatija gladijatorska arena bio je, naravno, rimski Koloseum izgrađen 80. godine poslije Krista, s pedeset tisuća mjesta za posjetitelje. Njegov položaj u samom centru Rima pokazuje koliko ljudska žeđ za tuđom krvlju može biti unosan posao.

Gladijatorske igre održavale su se obično nekoliko dana, a činile su ih borbe protiv zvijeri, organizirane bitke, pa čak i pomorski okršaji. Ako bi u sukobu jedan gladijator završio na tlu ili ostao bez oružja, o njegovoj sudbini odlučivao je car okretanjem palca, a to je činio prema raspoloženju gledališta.

Kada je Konstantin ukinuo gladijatorske igre, mnogi su Rimljani bili nezadovoljni, a najuporniji su ih potajice održavali sve do početka 6. stoljeća.