"Znam ja, da mi kako smo ovdje skupljeni, s veće strane naš jezik dobro ne znamo. (…) Mi ga u javnom životu i poslovima nigdje ne upotrebljavamo (…) već ga čuvamo samo za družinu i za naše kmetove! (…) Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Talijani, malo Mađari i malo Slaveni, a ukupno iskreno govoreći nismo baš ništa!"

Tako je na hrvatskome govorio Ivan Kukuljević-Sakcinski, u svibnju 1843. u Hrvatskom saboru, koji se služio latinskim jezikom.

U hrvatskoj se historiografiji dugo smatralo da se i prije toga hrvatski jezik čuo u Sabornici: 21. studenog 1832. general Juraj Rukavina zaista je na hrvatskome jeziku zahvalio za imenovanje u čast potkapetana Kraljevstva. No, manje je poznato da je general Vincent Knežević još 1806., postavši također potkapetanom, svoju zahvalu izrazio, protivno svim običajima, upravo na hrvatskom jeziku.

No, Kukuljevićev vatreni istup bio je prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku poslije više stoljeća. Kukuljević je tada predložio da se hrvatski prihvati kao uredovni jezik u Kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, umjesto dotadašnjeg latinskoga. No trebale su četiri godine da Hrvatski sabor 1847. donese povijesni zaključak o uvođenju hrvatskoga kao službenog jezika.