Događaj se dogodio na obali rječice Rubikon, koja je od davnine bila granica između Galije Cisalpine i Italije. Prijeći ju pod oružjem značilo je svrstati se u otvorene neprijatelje Rimske Republike!

Cezar je u to doba imao glas najsposobnijega rimskog vojskovođe, nadmašivši ratničkom slavom druga dva 'trijumvira' – Krasa i Pompeja. Kad je Pompej uz pomoć Senata prigrabio svu vlast u Rimu, Cezar se iz Galije, gdje je ratovao, uputio u Italiju da slomi svoje protivnike. Izrekavši znamenite riječi – 'Kocka je bačena!' – sa svojim je vjernim legijama prešao Rubikon i uz pomoć brojnih pristaša za čas osvojio Rim. Njegov je suparnik pobjegao u Egipat, ali je već iduće godine počinio samoubojstvo poslije poraza u bitki kod Farsala.

Senatu nije preostalo ništa drugo nego da Cezara proglasi diktatorom na deset godina. Slavljen poput boga, imao je tek četiri godine da ojača svoju vlast. Ubili su ga republikanci da bi spasili Republiku, ali je u novom građanskom ratu došlo do onoga što urotnici nisu željeli: do uspostave carstva na čelu s Cezarovom pranećakom Oktavijanom!