Posljednji Habsburgovac preuzeo je austro-ugarsko prijestolje, u čijem je sastavu bila i Hrvatska, poslije smrti svojega strica, dugovječnog Franje Josipa. Ceremonija krunidbe održana je u Budimpešti, a okrunjen je slavnom krunom sv. Stjepana, koju Mađari nazivaju i Svetom krunom.

Blaženi Karlo Habsburški u vrijeme krunidbe imao je 29 godina. U to je vrijeme Prvi svjetski rat bio u punom jeku, a sustav stare monarhije počeo se urušavati. Mladi car je u posljednji čas htio spriječiti najgore. Neuspješno je sa silama Antante pokrenuo tajne pregovore o separatnom miru. Zatim je pokušao preurediti dualističku monarhiju u carstvo ravnopravnih naroda. No, ni tu nije imao uspjeha, jer je njegova ponuda stigla prekasno. U kasnu jesen 1918. nekad golemo Habsburško carstvo više nije postojalo, a Karlo je morao pobjeći u inozemstvo.

Time nisu završile njegove političke ambicije. Posljednji Habsburgovac je u dva navrata okupio istomišljenike i s malom vojskom krenuo na Budimpeštu, da vrati barem krunu svetog Stjepana. Na taj su beznadni potez i Prag i Beograd reagirali djelomičnom mobilizacijom, u strahu od moguće obnove Habsburškog carstva. Karlo je uhićen i prognan na daleku Madeiru. Tu je, u svojem prisilnom boravištu, i umro 1. travnja 1922. godine, teško bolestan i u popriličnoj bijedi u dobi od 35 godina.

Zbog njegovih mirovnih nastojanja tijekom rata, Karla Habsburškog proglasio je sv. papa Ivan Pavao II. 2004. godine katoličkim blaženikom, a u tijeku je i proces njegova proglašenja svetim.

Zanimljivo je da je ceromonija njegove krunidbe snimana filmskim kamerama. To je jedina krunidba habsburških vladara snimljena na filmu.