Bio je pripadnik znamenitog Pavlinskog reda, punog naziva Red svetog Pavla prvog pustinjaka (lat. Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae). Pavlini su imali veliku kulturnu i obrazovnu ulogu na hrvatskom području, a osobito je poznat bio njihov samostan u Lepoglavi, u kojem je jedno vrijeme boravio i Tituš Brezovački. U blizini Zagreba važan je bio pavlinski samostan u Remetama, u kojem je Brezovački kao redovnik također boravio i to već u mladosti.

Tituš Brezovački rodio se u Zagrebu 1757. godine, u razdoblju vladavine carice i kraljice Marije Terezije. Bio je gotovo vršnjak Wolfganga Amadeusa Mozarta, Maximiliena Robespierrea, francuskog kralja Luja XVI. i kraljice Marije Antoanete. Brezovački je u Pavlinski red stupio već 1773. godine, kao 16-godišnjak. Nažalost, 1786. godine ukinuti su pavlinski samostani u Hrvatskoj odredbom Josipa II., sina spomenute vladarice Marije Terezije.

Zbog toga se Tituš Brezovački kao 29-godišnjak našao „na cesti“, kao i mnogi njegovi kolege redovnici. Određeno je vrijeme službovao kao kapelan, a tek je početkom 1800. godine dobio razmjerno unosniju službu prebendara Svetog Ivana kod župe Sv. Marka u Zagrebu. Posljednjih pet godina života proživio je u Zagrebu, sve do svoje smrti na današnji dan spomenute 1805. godine. U trenutku smrti imao je Tituš Brezovački 48 godina.

Osobito je poznat do danas ostao po dvjema svojim komedijama – Matijašu Grabancijašu dijaku i Diogenešu. Obje su te komedije pisane kajkavskim jezikom i dobro opisuju duh vremena u kojem je Brezovački živio (kraj 18. stoljeća i prijelaz u 19. stoljeće).