Rad na njemu trajao je dvije godine, a svrha mu je bila da posluži kao ulazni svod za Svjetsku izložbu, sajam koji je obilježavao stoljeće Francuske revolucije.

 

Iako je prema prvom ugovoru toranj imao dozvolu na samo 20 godina, po isteku tog perioda vlasti i građani Pariza, kojima se 'čelično čudovište' u početku ni najmanje nije dopalo, uvidjeli su da je iskoristiv u brojne svrhe pa je tako od komunikacijskog i radijskog odašiljača prerastao u jednu od najpoznatijih svjetskih turističkih atrakcija.

 

Toranj je, uključujući i antenu na njegovu vrhu, visok nešto više od 320 metara. U vrijeme njegove gradnje, toranj je zamijenio washingtonski spomenik koji je do 1932. bio najviša građevina na svijetu. Eiffelov toranj je najviša građevina u Parizu.

 

Metalna konstrukcija Eiffelovog tornja teži 7 300 tona, a ukupna težina je 10 100 tona. Broj stepenica do vrha je varirao kroz povijest, kroz različite restauracije: u vrijeme izgradnje bilo je 1710 stepenica do vrha, nakon restauracije 1980-ih, bilo je 1920 stepenica, a danas ima 1665 stepenica (javnosti nije dostupan vrh stubištem; do vrha se stiže liftom s druge platforme).

 

Osnovu tornja uključuje i 50 tona antikorozivne troslojne boje kojom se premazuje svakih sedam godina. Boja se periodično mijenja. Na prvom katu su interaktivne konzole na kojima se može vidjeti koja boja će se upotrijebiti u budućim premazima. Na tornju su ugravirana imena 72 znanstvenika za njihove doprinose znanosti.