Tijekom povijesti mnogi hramovi i crkve građeni su desetljećima, pa i stoljećima. Ovisilo je to o stupnju tehnološkog razvoja i želji za veličinom i monumentalnošću. Najpoznatiji takav primjer jest katedrala svetog Vita u Pragu, čija je gradnja počela po nalogu cara Karla IV. 1344. godine, a konačno je dovršena gotovo 600 godina poslije.

Iako u Hrvatskoj nema tako drastičnih slučajeva, jedan je primjer paradoksalan to više što je vezan uz tri važne ličnosti suvremene hrvatske prošlosti.

Kada je 27. listopada 1940. zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac na svečanoj misi položio temeljni kamen za zavjetnu crkvu Krista Kralja na zagrebačkom Trnju nitko nije mislio da taj veličanstveni Božji hram, zamišljen po projektu hrvatskoga kipara Ivana Meštrovića, do danas neće biti dovršen.

Poslije Prvog svjetskog rata i širenja grada Zagreba novi zagrebački nadbiskup Stepinac počeo je stvarati nove župe. Trnje koje je nekada potpadalo pod župu svetoga Marka podijeljeno je u nekoliko novih župa od kojih je najveća bila župa Krista Kralja. Prvo središte župa postala je kapela blažene Ozane Kotorske u sklopu samostana časnih sestara dominikanki otvorenog 1938. godine, a ondje će još zadugo ostati. Sam samostan bio je dio velikog projekta koji je besplatno izradio Ivan Meštrović.

Njegovim je središtem trebala dominirati velika crkva zamišljena u stilu starohrvatskih crkava. Iako je gradnja odmah počela, dovršena je samo kripta. Uz nju je ostala velika hrpa kamenja jer su radovi zbog početka Drugog svjetskog rata morala stati. Progoni crkve poslije rata također nisu bili skloni nastavku gradnje unatoč nastojanjima  trnjanskih župnika Dragutina Kocipera, budućega kardinala Franje Šepera i Alojzija Žlebečića. Jedino je kardinal Šeper iz Sjedinjenih Država, u koje je emigrirao Ivan Meštrović, uspio dopremiti njegov kip Krista Kralja namijenjen trnjanskoj crkvi.

Župnici Kociper i Žlebečić uspjeli su osposobiti kriptu za službu Božju. No, ni poslije uspostave samostalne hrvatske države sve do danas nije dovršeno djelo najvećega hrvatskog kipara za koje je temelj položio jedan blaženik.