„Kao što plamen bujniji biva koliko ga vjetar više raspiruje, tako i vrlina svaka što je uzvišena, toliko više blista koliko je ponižena.“

Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni rodio se 6. ožujka 1475. godine u uglednoj firentinskoj obitelji kao drugi sin gradonačelnika Copresea. U trinaestoj godini započinje umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha.

Bio je jedna od najosebujnijih i najsvestranijih ličnost talijanske renesanse i likovnih umjetnosti uopće. Umjetnost je za njega bila stvaranje nove stvarnosti, slično božanskom stvaranju svijeta. I njegove skulpture vjerojatno upravo stoga odlikuje taj snažni egzaltirani grč oslobađanja iz nedefinirane gromade kamena ili mramora.

Slikarsko školovanje započeo u slikarskoj radionici D. Ghirlandaia, a kiparsko kod Bertolda da Giovannija. U Rimu ostvario skulpturu pijanoga Bakha i čuvenuPietà, danas u bazilici sv. Petra u Rimu. Po povratku u Firencu kleše golemu figuru Davida (nazvanog Il Gigante).

David, najranija monumentalna skulptura visoke renesanse, utjelovljenje je cjelokupne Michelangelove umjetnosti. Savršenu ljepotu mišićavog tijela, koje je uz to još u stanju izraziti i emocije i sigurnost pravednog borca, Michelangelo je stvorio u dobi od samo 26 godina.

Radove na grobnici Julija II. prekida zbog neočekivane papinske narudžbe, koju prihvaća nerado i protiv koje se bori svim silama svoga neobuzdanog temperamenta, no stvara djelo koje se još i danas kao remek-djelo slikarske vještine prvo vezuje uz spominjanje njegova imena freske u Sikstinskoj kapeli. Cijelu je tavanicu Michelangelo pod naletom gnjeva i borbe s okolinom, a prije svega u zanosu nadahnuća, oslikao za manje od četiri godine. U stotinama je likova opisao gotovo sve od postanka čovjeka do njegova pada, stvaranje i uništenje svijeta.

Uz brojne njegove projekte još se najmanje dva mogu mjeriti s epohalnom važnošću fresaka iz Sikstine. Oba su arhitektonska i potječu iz posljednjih tridesetak godina njegova života. Preuređenje trga na vrhu kapitolskog brežuljka najveći je posao njegove karijere. Od trga doslovno pravi veličanstvenu pozornicu, kao uostalom i od svojega života, na kojoj scenu učvršćuje kolosalnim redom stupovlja. Taj će kolosalni red primijeniti ponovno u dovršenju crkve Svetog Petra u Rimu, čime je još više naglasio kompaktnost, veličinu i monumentalnost građevine s Bramanteova nacrta, osobine koje je cijelog svoga dugog života tražio u umjetnosti i ljudskome rodu sve do smrti.

Izravnih učenika nije imao, ali je silno utjecao na sveukupan razvoj europskoga kiparstva. Umro je u svojoj 89. godini 18. veljače 1564. godine u Rimu.