Ante Kovačić je bio sin zagorskog seljaka iz Oplaznika iznad Sutle. Pučku školu polazio je u obližnjoj Mariji Gorici. Siromaštvo ga je natjeralo u sjemenište, ali je prešao na studij prava na kojemu je i doktorirao. Bio je najprije koncipijent u Karlovcu, radio je u pisarnici doktora Franka, oženio se, i imao šestero djece. Naposljetku je otvorio ured u siromašnoj Glini u kojoj je i sam živio u neimaštini. Unatoč tome, često je svojim novcem siromašnim strankama plaćao biljege.

Već je u 23. godini napisao prvi prozni tekst „Baruničina ljubav“, jezično toliko bogat da je odmah uvršten u birano društvo hrvatskih jezikoslovaca XIX. stoljeća. „Fiškal“, „Među žabari“, „Ladanjska sekta“ i druge proze doimlju se tek kao priprava za pisanje glavnoga djela – „U registraturi“.

Obrađujući problem hrvatskoga društva, pravaški kritičan i radikalan, bio je na neki način zbunjen proturječnim pojavama: stvaranjem kapitalizma, raslojavanjem seljaka i novim socijalističkim idejama. Kovačić nije dobro uočio uzroke, ali je sugestivno slikao žrtve društvenih sukoba. Kritizirao je obamrlo hrvatsko plemstvo, birokratski mentalitet i neuko seljaštvo.

Središnje njegovo djelo, roman „U registraturi“ objavljen 1888. jedni su žestoko kritizirali, drugi hvalili. Osim što se obilno koristio crticama iz svoga mučnog djetinjstva i školovanja, Kovačić je s mnogo topline opisivao odrastanje glavnog lika Ivice Kičmanovića. Iako mu se predbacivala nedotjeranost i rastrganost, djelo je svrstano u klasike hrvatskog realizma.

Kovačićeva jaka satirična crta došla je do izražaja u nizu pjesama, a posebno mjesto u hrvatskoj književnosti zauzima travestija „Smrt babe Čengićkinje“. U njoj se narugao političkim protivnicima narodnjačkom „krdu“, pa i samom banu Mažuraniću.

Djelo „U registraturi“ Kovačić je pisao već psihički rastrojen. Prijatelji su ga zbog živčanog sloma uprtili na zaprežna kola i poslali na liječenje u bolnicu za duševne bolesti u Stenjevac. Na putu je dobio upalu pluća od koje je umro 10. prosinca 1889. godine.

Slom živaca doživio je i Ivica Kičmanović, glavni lik njegova najboljeg romana...