Na tom imanju u Hrvatskom zagorju živio je samo tri godine nakon povratka iz diplomatske službe u Bukureštu. Mihanovićev je grob u Klanjcu, gdje mu je kći Marieta podigla spomenik.

Bio je plemenitaškog roda, imenom Antun Ivan plemeniti Mihanović Petropoljski. Podrijetlo mu je omogućilo pristup najvišim društvenim slojevima, a on se tim pogodnostima, zajedno s prijateljima Matijom Šporom i Aleksom Praunspergerom, koristio u preporodne svrhe. U tome su bili prethodnici Ljudevita Gaja.

Za vrijeme studija prava u Beču Mihanović je objavio brošuru „Rieč o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku“. Tridesetak godina prije saborskoga Zaključka predložio je da se Hrvati odreknu latinskoga i prigrle svoj jezik u javnome životu. Književni mu je opus nevelik. U Rijeci je napisao pjesmu „Horvatska domovina“, poznatiju kao „Lijepa naša domovina“ koju je Gaj objavio 14. ožujka 1835. u 10. broju Danice. Kad ju je u Glini carski kadet Josif Runjanin, uglazbio, naslanjajući se na melodiju iz Donizettijeve opere Lucia di Lamermoor, ta se oda domovini proširila diljem Hrvatske.

Godine 1990. „Lijepa naša domovina“ postala je državnom himnom Republike Hrvatske.

Njezin autor, Antun Mihanović ispunio je drugu polovinu svojega života političkom, diplomatskom i znanstvenom djelatnošću.