Kada je u Fiziološkom društvu u Berlinu 1882. godine iznio vlastitu spoznaju o uzročniku tuberkuloze, patogenom mikroorganizmu štapićastog oblika, taj je mikroorganizam nazvan Kochovim bacilom. Bilo je to revolucionarno otkriće u borbi protiv najopasnije bolesti 19. stoljeća – tuberkuloze.

Veliki znanstvenik i bakteriolog, koji je otkrio uzročnika tuberkuloze, Nijemac Robert Koch cijeli je svoj život posvetio traganju za tajnama mikrosvijeta. S posljednjeg se istraživačkog putovanja po Africi 67-ogodišnji Koch vratio iscrpljen i 27. svibnja 1910. godine, naglo preminuo od posljedica infarkta.

Robert Koch rođen je 1843. U Clausthalu, u planinama gornjeg Harza. Sin inženjera rudarstva zaprepastio je svoje roditelje kada im je u dobi od pet godina rekao kako je uz pomoć novina sam naučio čitati. Taj je podvig nagovijestio inteligenciju i metodičku upornost, koje će biti karakteristične za njegov način rada.

Zanimljivo je da se Koch posve slučajno počeo baviti bakteriologijom kada je, nakon što je završio studij medicine, od supruge na dar dobio mikroskop! Stvorio je metodu razmaza tekućina na staklu i bojenja preparata. Mukotrpan istraživački put, posut dvojbama i financijskim teškoćama, započeo je otkrićem zaraznog bacila bedrenice ili antraksa što ga je uvjerilo da bolesti izazivaju nekakva sitna živa bića. U tom uvjerenju započeo je potragu za uzročnikom tuberkuloze, u to vrijeme neizlječive, smrtonosne bolesti.

To je bila bolest pretežito siromašnih ljudi. Egzistirala je u vlažnim nečistim prostorima i napadala osobe čiji su prirodni obrambeni mehanizmi bili oslabljeni lošom prehranom, iscrpljenošću od teškog rada i neizliječenošću od gripe, ospica, rahitisa i sličnih bolesti. U toj skupini bili su ponajviše umjetnici, pjesnici, slikari i skladatelji.

Koch je tvrdio: «Kada bismo pronašli neprijatelja, mogli bismo ga uništiti!»

Sa svojim suradnicima Gaffkyjem i Loefflerom dugo je tragao za patogenim mikroorganizmom. Činilo se da je uzročnik lukaviji od učenjaka. Unatoč svim bojenjima plućnog tkiva pod mikroskopom se nije ništa vidjelo do gomile stanica nalik na epitel.

Naposlijetku je Koch kalijevom lužinom razorio naslage koje su prekrivale bacil i ugledao u nizu, jedne kraj drugih, malene i tanke, neznatno svinute štapiće. Novi je problem nastao kada se pokazalo da bacili štrajkaju glađu. Ni na jednoj podlozi nisu se razvijali. Koch im je na to ponudio krvnu sirutku ovce koju je prethodno zagrijao na 58 stupnjeva. I dogodilo se čudo: bacili tuberkuloze počeli su se hraniti, rasti i razvijati!

Uspjelo je i njihovo prenošenje pa je zaključak bio neizbježan: izvor bolesti je bolesnik u čijoj se pljuvački skriva podmukli uzročnik TBC-a.

Daljnja istraživanja odvela su Roberta Kocha u tropske krajeve gdje je proučavao kugu, malariju, koleru, bolesti spavanja, tifus i ostale zarazne bolesti. U povodu 60. rođendana zahvalni studenti predali su mu medalju s natpisom:

«Iz svijeta malih ti si stvorio svoju veličinu i osvojio cijeli svijet koji ti zahvalan predaje vijenac besmrtnosti.»

To je priznanje Kochu bilo draže i od Nobelove nagrade, koju je dobio 1905. godine kao «istaknuti istraživač u suvremenoj znanost», ali i mnogih drugih priznanja. Njegovi učenici, koristeći njegove metode, pronašli su organizme izazivače difterije, tifusa, pneumonije, gonoreje, meningitisa, lepre (gube), bubonske kuge, tetanusa, sifilisa i drugih bolesti.

Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 24. ožujka Svjetskim danom borbe protiv tuberkuloze.