Već se 1. srpnja 1950. na gričkom motrilištu živa u termometru popela na 38 stupnjeva. Toliko visoko od 1861., kada su počela mjerenja, nikada nije bila! No najgore je tek dolazilo! Petoga dana toga paklenog srpnja, dakle na današnji dan, grički je meteorolog s nevjericom izmjerio čak 40, 3 stupnja. Nikada prije, a ni poslije na tom motrilištu nije bilo toliko vruće!

Zagreb je jednostavno skapavao od nesnosne žege. Jedini je spas bio u vodi presušene Save. Tko nije morao nije izlazio iz kuće, čak ni krošnje drveća u Tuškancu i na Zrinjevcu nisu štitile od vrelog sunca. U gradskim predgrađima nije bilo ništa svježije nego u središtu Zagreba. Naprotiv! U Maksimiru, kraj glasovita perivoja, bilo je za desetinku Celzijeva stupnja toplije nego na Griču, a u Botincu je temperatura dosegnula čak 41 stupanj.

Toga dana više od 40 stupnjeva grijalo je Osijek, Đakovo, Slavonski Brod i Daruvar te krška polja Dalmatinske Zagore. Karlovac je postao apsolutni rekorder s nevjerojatna 42,4 Celzijeva stupnja. U obližnjoj Hercegovini Mostar se pekao na zapanjujućih 46,2 stupnja. Karlovački rekord nadmašen je tek tridesetak godina poslije, kad je u Pločama, 4. kolovoza 1981. godine ugrijalo na 42,8 Celzija...

Kako se rashladiti nakon podsjećanja na tolike vrućine? Možda mišlju da je na Griču u siječnju 1942., motritelj izmjerio čak 22 stupnja ispod ništice, što je bilo izuzetno hladno.