Kada umre papa, poglavar Rimokatoličke crkve, u Rimu se okupe svi kardinali-biskupi s pravom glasa na konklavu-izbor novoga rimskog biskupa, odnosno novoga pape.

Konklava počinje deset dana nakon papine smrti, a svi se kardinali zatvore u posebnu prostoriju, izolirani od vanjskoga svijeta. Jedini kontakt ostaje otvor kroz koji primaju hranu. Ako nakon tri dana ne izaberu papu, sljedećih pet dana dobivaju samo ručak i večeru. Ako pak ni onda ne uspiju izabrati papu, nadalje dobivaju samo kruh, vino i vodu. Za izbor pape potrebna je dvotrećinska većina glasova. Na dan se dva puta glasuje, ujutro i uvečer, rezultat se objavljuje dimom. Ako papa nije izabran, glasački se listići spaljuju uz vlažnu slamu pa kroz dimnjak uz Sikstinsku kapelu prosuklja tamni dim. Ako je novi papa izabran, kroz dimnjak se pušta bijeli dim nastao od suhe slame.

Ipak, nije uvijek bilo tako. Konklava kakvu poznajemo danas potječe iz 13. stoljeća, kada se 1. prosinca 1268., nakon smrti pape Klementa IV., u Vitebru okupio kardinalski zbor. Izbor novoga pape potrajao je pune dvije godine i devet mjeseci pa su lokalne vlasti, iscrpljene odgodama, jednostavno zatvorile biskupe i tako ih prisilile da napokon donesu odluku. Novi papa Grgur X., kako bi se ubuduće izbjegli takvi skandali, donio je zakon o konklavi. Sljedeći izbor katoličkog poglavara pokazao je njegovu punu opravdanost; trajao je samo jedan dan, a novi sedam dana.

Uz manje promjene konklava od tada izabire papu na način ustanovljen silom prilika potkraj 13. stoljeća.