Pepeo svete Anastazije

Grad Zadar u svojoj katedrali, koja nosi ime svete Stošije, i danas u kamenom sarkofagu čuva pepeo spaljene mučenice iz ranoga doba kršćanstva.

stosije.jpg
Autor
Laudato NP
Fotograf
geolocation.ws
Objavljeno:
 
15.01.2021 09:03

 

Čudesna priča o svetoj Stošiji, što je pohrvaćeni oblik imena Anastazija, vodi nas u treće stoljeće u grad Sirmium, današnju Mitrovicu, koji je tada bio sjedište rimske provincije Panonije. Car Dioklecijan u to se doba okrutno obračunavao s kršćanskim prvacima, pa je tako na Božić 304. godine u Sirmiumu na lomači spaljena i pobožna Anastazija.

Već u davnini, u Sirmiumu su joj podigli prvu crkvu. Zbog provale Huna i Avara pepeo svete mučenice prenesen je najprije u sigurni Carigrad, a onda i u Rim, gdje su pape slavile drugu božićnu Misu u njezinu čast. Godine 810. bizantski car Nikefor poklonio je Anastazijine ostatke zadarskom biskupu Donatu. Srijemska mučenica s hrvatskim imenom Stošija dobila je svoje posljednje počivalište u katedrali koja je dotad nosila ime svetog Petra apostola.

No tu nije završio put nekadašnje Dioklecijanove žrtve. Đakovački i srijemski biskup Ćiril Kos zamolio je 1976. godine zadarskog biskupa Marijana Oblaka da se dio Anastazijina svetačkog praha vrati u njezino rodno mjesto, u današnju Srijemsku Mitrovicu. U malom srebrnom relikvijaru moći svete Anastazije prenesene su najprije u đakovačku katedralu, gdje su na večernjoj koncelebraciji pokazane svećenstvu i vjernicima, a onda su poslije 1700 godina pohranjene u mitrovačkoj crkvi.

Tako je najslavnija srijemska mučenica, kako je rekao nadbiskup Oblak, postala 'sveti lûk' koji je spojio kršćansku prošlost i sadašnjost hrvatskog naroda.

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: