Povijesni dokazi potvrđuju postojanje 23 osobe iz Novog zavjeta
Zapisi rimskih povjesničara i arheološki dokazi potvrđuju identitete političkih figura u Isusovo vrijeme.
Što ako bi bilo moguće dokazati da su povijesne osobe spomenute u Bibliji zapravo postojale?
Jedan profesor pokušava dokazati upravo to i vjeruje da će time pridodati povijesnoj vjerodostojnosti Biblije i podjednako je približiti i vjernicima i onima koji ne vjeruju.
Profesor Lawrence Myktiuk prvo je iskoristio arheološke dokaze kako bi potvrdio postojanje 53 osobe koje se spominju u Starom zavjetu. Svaku osobu podvrgnuo je rigoroznim testovima koristeći zapise da bi dokazao da je svaka spomenuta osoba zapravo živjela. Njegova otkrića, između ostalog, uključuju Izraelske kraljeve i mezopotamijske monarhe.
Svoje istraživanje sada je proširio na Novi zavjet. Služeći se djelima rimskih povjesničara i arheološkim dokazima, Myktiuk je sastavio popis političara koji se spominju u Novom zavjetu, a čije je postojanje dokazano i izvan Biblije.
Myktiukov popis sastoji se od imena 23 političke figure uključujući rimske careve, članove Herodove obitelji, rimske izaslanike i upravitelje kao i druge vladare spomenute u Novom zavjetu. Na popisu se nalaze i dokazi koje je pronašao i koji potvrđuju da su sve navedene osobe zapravo postojale.
U svome „popisu dokaza“, Myktiuk navodi da je Poncije Pilat, rimski namjesnik cara koji je naredio Isusovo raspeće, vladao između 26. i 36. godine i spominje ga se u djelima Josipa Flavija „Židovske starine“ i „Židovski rat“ kao i u Tacitovim „Analima“ i u djelima Filona Aleksandrijskog. Daljnji dokazi njegova postojanja pronađeni su u izraelskom nacionalnom parku „Caesarea Martima“ i na rimskim kovanicama.
Nakon objave njegovog otkrića osoba u Starom zavjetu, Myktiuk je rekao da je njegov rad pridonio vjerodostojnosti Biblije s povijesnoga stajališta.
- Dokazi potvrđuju da nije nužno biti vjernik da bi se prihvatilo ono što Biblija predstavlja. Pokazuje da i na temelju zapisa izvan Biblije Sveto pismo ima zavidan stupanj povijesne vjerodostojnosti. – zaključio je Myktiuk.