Goran Ivanišević već je na prvom servisu Patricka Raftera, u drugoj igri prvog seta bio uspješan i napravio break, što ga je uz vrlo mirnu i koncentriranu igru dovelo do osvajanja prvog seta. Na isti način Australac je izjednačio, osvojivši prvi Goranov servis u drugom setu, nakon što je naš tenisač napravio dvije dvostruke servis pogreške.

U trećem setu Goran je održao svoj servis, a u šestoj igri napravio svoj drugi break u meču i sad ga samo jedan set dijeli od toliko željenog sna, titule u Wimbledonu.

U šestoj igri četvrtog seta Goranu je na servisu, kod prednosti Raftera najprije suđen prijestup, a zatim i sumnjivi aut, što je iznerviralo Gorana, pa je uz taj, izgubio i svoj slijedeći servis, a meč je ušao u odlučujući set. Drama je tu nastavljena, oba igrača čvrsto su držala svoj servis, a onda je Goran u 15. igri uzeo Rafteru servis. Nakon 4 meč-lopte u 16. igri, konačno možemo napisati ono što čekamo već cijelo desetljeće: Goran Ivanišević osvojio je Wimbledon!

Slavlje je počelo u cijeloj Hrvatskoj, u Splitu sviraju brodske sirene i kolone automobila već se slijevaju prema centru grada i Rivi na kojoj će biti održana glavna proslava.

Nakon tri sata i jedne minute igre velikog, vjerojatno i neponovljivog finala, sa fantastičnom atmosferom iz publike koja je satima čekala na 10.000 ulaznica, Goran Ivanišević je doživio svoj veliki trenutak, slavlje na najvećem svjetskom turniru! Nije mu protiv odličnog Patricka Raftera bilo lako igrati, nije bilo lako ni gledati, no Goran je izdržao sve, postao prvi igrač u povijesti Grand Slam turnira koji je do kraja otišao s pozivnicom.

Na kraju, otišlo se 'u produžetke', preko 12 igara u petom setu, a sve je okončano u 16. gemu, na Goranovu četvrtu meč-loptu. Tri su otišle, dvije su bile dvostruke pogreške, jedna je donijela dobar lob Australca, no četvrta je označila kraj.

Svaka dionica meča je donijela svoju dramu. Najmirnije je, ipak, bilo u prvom setu, Goran je u samom početku došao do breaka za 2:0 i bez većih problema držao za prvi set. Rafter je protiv servisa imao samo 15:30 u petom gemu, te izjednačenje u devetom, kad je Goran imao i uzeo servis za set.

Drugi set donio je sličan rasplet. Ovaj put je Rafter oduzeo servis za 2:0, u gemu s dvije Goranove dvostruke pogreške, a imao je u osmom gemu i dvije set-lopte protiv servisa, no posao je ipak morao zaključiti svojim početnim udarcem za 6:3.

Početkom trećeg Goran je zatražio masažu ramena, no, srećom, bol nije bila ozbiljna, pa je naš tenisač mirno nastavio dalje. Break odluke, nakon sjajnog bekhend returna, za Goranovih 2:1 u setovima donosi šesti gem, ostatak je otišao uz servis.

Za 2:2 u setovima Rafter je uzeo break u šestom gemu, nakon kojeg se opet počelo javljati pitanje: 'Zašto baš njemu?' Goran je, naime, na drugu break loptu pogodio sjajan prvi servis, no dosuđen je, jedini put u meču, prijestup kod servisa, na drugom je Goran potegnuo i već proslavljao as, kad je čuo uzvik 'aut'. Naš je tenisač nakon tog trenutka burno prosvjedovao, no odluka se više nije mogla promijeniti. S mislima na taj poen Goran je izgubio i sljedeći servis i set sa 6:2.

Posljednji čin velike drame donosi nekoliko teških trenutaka za oba igrača. Goran je držao za 1:1 nakon 15:30 i izjednačenja, a u šestom gemu doživio još jedan veliki trenutak, as za 40:0 kojim je srušio vlastiti rekord od 206 wimbledonskih aseva iz 1992. Rafter je svoje teškoće prebrodio spasivši 0:30 u devetom, te, s dva sjajna stop-voleja, 15:30 u 11. gemu.

Goran je, nakon što je i on preživio 0:30, došao do 7:7, a onda je uslijedio rasplet. Rafter je u 15. gemu opet pao u zaostatak od 15:30, no ovog puta se nije spasio, sve je, zapravo, s dva odlična forhend returna napravio naš tenisač, izborivši ono što smo cijelo vrijeme čekali, servis za meč.

Završetak je bio težak, no Goran je ipak izdržao, a nakon posljednjeg poena se, ne mogavši zadržati suze, bacio na wimbledonsku travu. Prije dodjele pehara iz ruku vojvode od Kenta Goran je odletio u zagrljaj onima koji su stalno bili uz njega, ocu, treneru i ostalima s njegove klupe.

Prva reakcija: 'Ne znam je li ovo samo san, nadam se da me sutra netko neće probuditi i reći: 'Nije se dogodilo, nisi osvojio'. Zahvaljujem organizatorima na pozivnici, zahvaljujem svima koji su prije Wimbledona još uvijek vjerovali u mene.'

Na kraju i posveta: 'Ovo je za Dražena Petrovića, nadam se da me gore gleda, on je bio najveći.'