Ivan Mrvoš mora uspjeti. Ako on ne uspije, to će biti katastrofalna poruka za sve mlade koji se žele baviti poduzetništvom, te dvije rečenice Ivanu je rekla Ivana Ninčević, predsjednica Poduzetničkog centra Solin, svojevrsna mentorica 21-godišnjem solinskom inovatoru koji je zanimanje medija izazvao svojim 'pametnim klupama'.

Nakon tog razgovora s Ivanom, Ivan je potpisao ugovor o proizvodnji 2.700 'pametnih klupa' za australsku tvrtku ''Mtk Renewable Energy Investment'' od 40 milijuna kuna. Solinska priča postala je svjetska. A ta priča je splet sretnih okolnosti, puke slučajnosti, velikog rada i vjere da je sve moguće. 

Mrvoš je želio završiti FSB, zarađivati servisirajući računala, a proizvod mu je trebala biti svjetleća kockasta stolica za kafiće.

Danas više ne studira, u prostor koji je već bio dogovorio za servis nije ni ušao, a 'LED chair' s kojom je pobijedio na Poduzetničkom kampu u Solinu 2014. godine stvar je prošlosti.

- Krenuo sam nuditi kafićima stolice u obliku kocke koje mijenjaju boje, napravio sam letke, podijelio po splitskim kafićima, ali nije bilo nikakvog efekta jer sam za komad tražio 1.200 kuna. To je očito svima bilo preskupo, ali nisam mogao nuditi po nižoj cijeni zbog troškova materijala. Nisam prodao niti jednu – počeo je svoju priču Mrvoš.

U obiteljskoj kući napravio je showroom, ali ni tu nitko nije svraćao.

-Kako mi se kuća nalazi uz cestu, na zid sam postavio veliki natpis www.include.hr, a baš tada je krcato automobila prolazilo tom starom kliškom cestom jer se novom zbog radova nije moglo prometovati. Ali ništa – ispričao je Ivan.

Tad je na radiju čuo da Poduzetnički centar Solin poziva na sudjelovanje na njihovom Poduzetničkom kampu. Našao je na internetu broj, nazvao i dobio knjigovođu PCS-a.

- Žena mi je djelovala skroz neuljudno, ali nisam odustao, otišao sam do Poduzetničkog centra. Odmah da kažem, dojam preko telefona je bio kriv, žena je, vidio sam poslije, predobra - nastavlja Mrvoš.

Tada 20-godišnji student, Ivan je imao izrađenu kockastu svjetleću stolicu za čiji materijal mu je novac dala njegova baka Neda. Tu stolicu nije uspio utrapiti nijednom splitskom ni solinskom ugostitelju. I sada nema kune u džepu, a kotizacija za Poduzetnički kamp je 699 kuna.

Tako je Mrvoš dospio u ured Poduzetničkog centra i već govori o svojoj 'revolucionarnoj' kocki.

- Ajde, mali je domaći iz Solina, neka prođe u kvoti ovih koji ne trebaju platiti kotizaciju... - rekla je Ivana Ninčević.

Bila je mala šansa da u tom ludilu koje dolazi s pionirskim pokretanjem neke manifestacije uopće imaš vremena saslušati studenta s fiks idejom.

Mrvoš je dobio priliku prezentirati svoj projekt na Poduzetničkom kampu u hotelu President.

- Meni je samo bilo važno predstaviti stolicu jer sam se nadao da ću je tu možda i prodati. Nisam tada razmišljao o razvoju proizvoda... - prisjetio se Mrvoš.

Nakon prezentacije krenuo je kući.

- Sreo me Ivica Penić iz organizacije Poduzetničkog kampa i rekao mi da ostanem i prijavim svoj projekt kao natjecateljski. Meni je to bilo nekako glupo, nisam imao ni za kotizaciju, nisam znao ni što treba raditi... Ali, eto, poslušao sam ga. I pobijedio! – rekao je Ivan.

Ivana Ninčević mu je rekla da mu slijedi razdoblje u kojem će ga biti pune novine, a neće imati za kavu. Tako je i bilo. Zvali su ga kao natjecatelja u emisiju 'Snaga volje', a to mu je bio prvi novac koji je zaradio u ovom poduzetničkom pothvatu. Kako je tada već shvatio da od 'LED chair' projekta nema ništa i da nema velike koristi od promoviranja te ideje, na malim ekranima se vidjelo da se ne trudi dovoljno za pobjedu.

- Shvatio sam da će te stolice trebati stalno puniti, što će konobarima oduzimati vrijeme, pa sam počeo razmišljati o instaliranju solarnih ćelija. Budući da mi je to izgledalo nespojivo sa stolicama za ugostiteljske objekte, sinula mi je ideja napraviti klupe za javne površine. Pa onda dodati neke mogućnosti: punjenje mobitela, svjetlo, mjerenje nekih podataka... Dakle, skroz drugi proizvod! – rekao je Ivan.

Taj se proizvod onda još dodatno doradio kako bi mogao aplicirati za natječaj u okviru programa Europske komisije 'Horizon 2020'. Tako se rodila solinska 'pametna klupa'.

Mrvoš je opet bio na početku. Nekako su se sredstva ipak namaknula, a mladi poduzetnik je imao čvrsti plan koji je na kraju i upalio.

- Cilj mi je bio postaviti klupu, objaviti to u medijima, a onda svim gradovima slati link s objavljenom viješću i ponudom. U međuvremenu sam i dizajnirao izgled klupe. Svidjelo mi se da izgleda kao broj 7. Pitao sam oca kako mu izgleda, a kada je on rekao da ne valja, ja sam znao da je to to! – istaknuo je.

Pomogao je Blaženko Boban, koji je na posljednjim parlamentarnim izborima osvojio mjesto u Saboru, a kasnije je pomogao i načelnik Klisa Jakov Vetma koji je Mrvoševoj firmi uz simboličnu naknadu ustupio neiskorišteni općinski prostor. Postavljanje 'pametne klupe' ispred solinske gradske uprave popratili su mediji, potom je sve krenulo.

- Prvo me zvao Robert Koharević iz Javne ustanove Park šuma Marjan. Pitao me koliko košta klupa, a ja sam bio totalno nespreman i rekao 8.000 kuna, odnosno dvije za 16.000. Trebao sam reći više jer s tom cijenom gotovo da i nisam imao profit. Nakon toga su me zvali iz Sarajeva, računao sam da me netko uhvatio u đir. Predstavili su se kao ljudi sa ''Sarajevo film festivala'' i naručili šest klupa. Rekao sam da plate avansno. Kada su javili da su platili, a meni nije ništa sjelo na račun, već sam to stavio u ladicu 'dobra baza'. Ipak sam kontaktirao svoju banku gdje su mi dali informaciju da je uplata izvršena, ali da je naveden krivi IBAN, pa je novac 'zapeo' – govori Ivan te je naglasio kako ga je tad ulovila panika.

Još je samo tjedan dana bilo do početka festivala, pitanje je bilo vremena možemo li fizički stići napraviti klupe. U ponedjeljak u 6 ujutro su klupe trebale biti u Sarajevu. Dogodio se trenutak kada je 20-godišnjak u trenutku izgubio 10 godina života, barem se tako osjećao.

- Kada sam sjedala od homogenog polikarbonata donio kući shvatio sam da sam u izradu dao krive dimenzije, a svaki dio sam platio 3.000 kuna. Samo sam počeo plakati, sve mi se srušilo u životu, računao sam da je propao posao u Sarajevu. Ipak, počeli smo rezati, prepravljati i uspjeli smo dovršiti klupe na vrijeme. Petak, subotu i nedjelju sam ukupno spavao samo sat vremena. I onda smo otac i ja krenuli prema Sarajevu. Nemam pojma što sam potpisivao i što sam pečatirao na granici. Rekao sam ocu: 'Stari, ako nas zatvore - zatvore'. Ipak, nakon tri sata na graničnom prijelazu, prošli smo i mi i klupe – posvjedočio je Ivan.

Istaknuo je kako je nakon dva dana slušanja mentora na Poduzetničkom kampu, najbolji dio cijelog tog događaja odlazak na janjetinu. Ivan tog dana nije otišao na janjetinu i druženje, nego kući slagati prezentaciju u kojoj se vidjelo da je upio sve što se na kampu govorilo, kako navodi Ninčević.

Ta prezentacija je završila rečenicom da Include neće biti samo još jedna obična tvrtka. Tada nije imao novca u džepu, a firma je bila dužna 450 kuna i nije imala nijednog zaposlenog, rekao je Mrvoš.

U ovoj poduzetničkoj priči bilo je još niz zanimljivih detalja. Jedna od najvažnijih poslovnih odluka bila je prodaja gitare i pojačala za 2.500 kuna, a imao je priliku boraviti u ZIP-u Saše Cvetojevića. Neka važna vrata otvorio mu je mentor na Kampu PR stručnjak Krešimir Macan. Dakako, pomoglo je i osvajanje druge nagrade i 9.000 kuna na Smartup natjecanju. Također, na poziv Tonina Picule 'pred svim kamerama' ispred Europskog parlamenta u Strasbourgu predstavio je novi model pametne klupe naziva 'Steora'.