Taj strateški vrlo važan put spaja dva najveća svjetska oceana, Atlantski i Tihi. Zahvaljujući Panamskom kanalu, promet između istočne i zapadne obale Sjedinjenih Američkih Država znatno je ubrzan.

Iako se smatra jednim od najvećih graditeljskih pothvata u svijetu, konstrukcija Panamskog kanala od samog je počeka predstavljala problem. Prvi su o kopanju tog umjetnog prolaza, kojim se put od Istočne obale do Kalifornije skraćuje za nekoliko tisuća kilometara, razmišljali još Španjolci u 16. stoljeću. No, za takav pothvat trebalo je dočekati industrijsku revoluciju i strojeve dovoljno moćne za obavljanje tako zahtjevnog posla.

Prvoj realizaciji pristupilo se 1881. godine. Projekt je nadgledao francuski poduzetnik Ferdinand de Lesseps, koji je 1869. uspješno završio Sueski kanal. No, loša priprema terena, bolest zaposlenika i novčani problemi rezultirali su bankrotom projekta. Nastavak radova preuzele su Sjedinjene Američke Države.

Projekt je ponovno pokrenut 1906., a kako bi osigurao prevlast, Washington je pomogao Panami da zbaci kolumbijsku vlast i postane samostalna država pod američkim tutorstvom. Tek tada je gradnja Panamskog kanala ubrzana, a kanal je službeno otvoren u ljeto 1914. godine.

Amerikanci su vlasništvo nad kanalom zadržali sve do 2000. godine, kada je vraćen Panami.

Zanimljiv je način prometovanja kroz kanal. Naime, dubina mora je mala, a erozija tla velika, pa brodovi moraju imati isključene motore, a kroz kanal ih vuku električne lokomotive. Ujednačena razina vode postiže se golemim ustavima. Plovidba kroz Panamski kanal dug 82 kilometra traje čak 15 do 20 sati, što je u konačnici mnogo manje od putovanja s istočne na zapadnu obalu kopnenim putem!