Transsibirska željeznica odigrala je važnu ulogu u povijesti Rusije, a poslije i Sovjetskog Saveza. Povezala je s Europom velike i poznate ruske gradove poput Yekaterinburga na Uralu, Nižnog Novgoroda na Volgi, Novosibirska na Obu, ali i velike kineske metropole poput Pekinga i Šangaja.

Izgradnja pruge najviše je koristila razvitku Vladivostoka, koji je postao glavna uvozna luka za Japan. Osim toga Transsibirska željeznica poslužila je za industrijalizaciju i gospodarski razvoj te naseljavanje i istraživanje netaknutih dijelova Sibira.

Na izgradnji, koja je počela još 1891., radili su milijuni ljudi, često u vrlo nehumanim uvjetima. Najčešće su se izrabljivali politički i ostali zatvorenici, ali i mnogi mladići koji su umjesto služenja vojske godinama radili na najdužoj svjetskoj pruzi.

Potpunim dovršetkom pruge smatra se 1916. kada je s Vladivostokom potpuno povezana ruska prijestolnica Petrograd. Poslije su izgrađena još tri nova smjera te dugačke pruge. Osim glavne, trans-sibirske, postoje još i trans-mandžurska, trans-mongolska i bajkalska linija.

Diljem Sibira danas dnevno vozi oko stotinu, većinom transportnih vlakova, a godine 2002. pruga je u potpunosti elektrificirana što je omogućilo vlakovima da prevoze dvostruko veće terete.