Do tada su američkim kolonijama kolale mnoge valute od kojih je najpopularniji bio španjolski srebrnjak. Tijekom rata Kontinentalni Kongres, kako bi uspio financirati Washingtonovu vojsku, odobrio je neograničeno izdavanje papirnatih novčanica, poznatih kao ''Continental''. Budući da su bile bez pokrića ubrzo su postale bezvrijedne.

Poslije rata Kongres je prihvatio Hamiltonov prijedlog i 6. srpnja 1785. odlučio da će nova valutna jedinica u SAD-u biti dolar. Taj naziv dolazi od njemačkog taler, hrvatski talir. U to je doba nastala i poznata skraćenica za američki dolar koju tvore velika slova “U” i “S”, pisana jedno preko drugoga, što označava zapravo početna slova riječi United States.

Za izradu znamenitog grba na novčanici pobrinuo se Benjamin Franklin. Na grbu, na jednoj strani novčanice nalazi se orao, simbol moći, hrabrosti i slobode. Okružen je s 13 zvijezda, simbolima 13 prvih američkih država. Na drugoj strani stoji piramida koja znači snagu i izdržljivost. Na današnjim novčanicama utisnuti su likovi poznatih američkih predsjednika, poput Washingtona, Lincolna i drugih.

Do 1873. godine dolar se kovao u srebru koje je bilo standardna vrijednost. Otkrića zlata na Aljasci dovela su do povećanja zlatnih rezervi pa je Amerika službeno uvela ''zlatni standard'', što zapravo znači da se novčanica može zamijeniti za određenu količinu zlata. Takvo stanje s manjim izmjenama održalo se do 1971. kada je, zbog velikih troškova Vijetnamskog rata te francuske kupovine američkog zlata, predsjednik Nixon ukinuo zlatni standard.

Kao jedna od najstabilnijih valuta, dolar je i danas mjera vrijednosti mnogih valuta. Osim u Sjedinjenim Državama službena valutna jedinica zove se dolar u Kanadi, Australiji, Britanskoj Zapadnoj Indiji, Hong Kongu, Etiopiji, Formozi, Maleziji i u Singapuru.