Braća su u Trnavi završila uglednu školu za velikašku mladež. Znanje je u to krvavo doba manje vrijedilo od junačke desnice. Povijest obojicu pamti po lavljoj hrabrosti, ratničkoj vještini i banskom položaju.

Europsku su slavu braća postigla u tridesetogodišnjem ratu protiv Šveđana u Češkoj. Zbog tog uspjeha Nikola je imenovan banom, a Petar se nastavio boriti protiv Osmanlija, većinom na području Like i Dalmacije. Nikola je u znamenitoj zimskoj vojni spalio Sulejmanov most pokraj Osijeka, a Petru je cijela Europa odala priznanje za sjajnu pobjedu pokraj Jurjevih stijena blizu Otočca, gdje je u boju palo čak dvije tisuće Turaka.

Osim ratovima i politikom, Petar Zrinski se poput mnogih hrvatskih velikaša bavio i književnošću. Preveo je bratovo djelo ''Adrianskog mora sirenu'' s mađarskog na hrvatski jezik. Glasovito je i njegovo oproštajno pismo ženi Katarini, koje je napisao dan prije smaknuća.

Poslije sramnog Vašvarskog mira, protivnog hrvatskim interesima, braća junaci pokušala su pribaviti samostalnost svojoj domovini. Na nesreću, obojica su zaglavila. Nikola je stradao u lovu, dok je Petar prijevarom namamljen u Beč, pa je 1671. zajedno s mladim Frankopanom pao pod krvnikovim mačem.

Mnogi su velikani hrvatske književnosti, od Eugena Kumičića i Tita Strozzija, preko Ivana Raosa do Mire Gavrana, posvetili svoja djela Petru Zrinskom. Posmrtni ostaci Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana preneseni su 1919. nakon propasti Habsburgovaca u zagrebačku katedralu, gdje se i danas nalaze.