Među najvećim događajima u hrvatskoj kulturnoj povijesti druge polovine prošloga stoljeća bio je dovršetak Palače glazbe u neposrednoj blizini Gradske skupštine. Veliko oduševljenje Zagrepčana, osobito glazbenih krugova, zabilježili su kroničari i kamere 29. prosinca 1973. godine.

U međuvremenu, naziv Palača glazbe promijenjen je pa se veliko zdanje danas zove Koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski“. Zamisao o gradnji najvećeg hrvatskog središta koncertne djelatnosti svesrdno je podupirao znameniti zagrebački gradonačelnik Većeslav Holjevac. Odluka je donesena 1957. godine, a na natječaju je prihvaćeno idejno rješenje skupine projektanata – Marijana Haberlea, Minke Jurković i Tanje Zdvoŕak.

Radovi su počeli 1961., ali je bilo i duljih prekida zbog nedostatka novca. Holjevčeva je zasluga što je iza koncertnog zdanja, dok  je bio na čelu Matice iseljenika, podignuta i zgrada Matice.

Koncertna dvorana u svom sastavu ima Veliku dvoranu s 1.848 mjesta i Malu dvoranu s 305 mjesta. Akustiku Velike koncertne dvorane pohvalili su brojni glazbeni velikani, a u njoj gostuju najveća svjetska imena ozbiljne, zabavne i jazz glazbe.

Dvorana je poznata i po velikim koncertnim orguljama sagrađenima 1974. godine s 4.967 svirala raspoređenih unutar 66 vokalnih registara na 4 manuala i pedalu. Djelo su njemačkog graditelja Wernera Walckera Mayera, predstavnika 6. generacije glasovite obitelji graditelja orgulja.

Pozornica može mijenjati tri razine, a u podu je ugrađen uzdužni procjep iz kojega se izvlači filmsko platno veličine 19x8 metara. Sa svojim popratnim sadržajima vrlo je pogodna i za održavanje kongresa i sličnih skupova.

Nije pretjerivanje kada se kaže, svaki posjet Palači koja nosi ime Vatroslava Lisinskog, vrhunski je doživljaj.