Slavi Dubrovačke Republike, koja je stoljećima čuvala svoju samostalnost, pjesnik Ivan Gundulić ispjevao je glasovite stihove o slobodi:
„O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave ....“

Ivan Gundulić rodio se 9. siječnja 1589. u dubrovačkoj vlastelinskoj obitelji. U rodnome je gradu i umro ne navršivši ni 49 godina. Završio je humanističku gimnaziju i slušao predavanja istaknutih pjesnika i prevoditelja, a poslije je obnašao dužnosti u upravnoj i sudskoj vlasti. Među ostalim bio je član i Velikog i Malog dubrovačkog vijeća te knez u Konavlima.

Gundulićev književni opus nije očuvan cjelovit. Izgubili su se mladenački stihovi, koje je, doduše, nazvao "porodom od tmine", ali bi i oni sigurno bili zanimljivi. U svome najopsežnijem djelu, Osmanu, opjevao je povijesne događaje svojega doba: glasovitu pobjedu Poljaka nad Turcima kod Hoćima i pobunu janjičara protiv nedoraslog sultana Osmana. U prvi je plan istaknuo ideju domoljublja, samostalnosti i slobode. Međutim, 14. i 15. pjevanje Osmana izgubilo se, a mnogo godina kasnije te je dijelove dopisao drugi veliki hrvatski pjesnik Ivan Mažuranić.

Himna slobodi iz alegorijske igre Dubravka, postala je, pak, simbolom hrvatskih domoljubnih svečanosti i otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara. Uz podizanje zastave uvijek se ori i ta svevremenska pjesma:

„sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi,
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!“