Otkriće zvijezda nazvanih supernova, pokazalo je da one prouzrokuju najjače eksplozije u Svemiru. U našoj galaktici svakih nekoliko stoljeća eksplodiraju supernove, čiji se sjaj može zapaziti i na najdaljim krajevima svemira.

Život zvijezda ovisi o njihovoj masi, što su masivnije, njihov je vijek kraći. Dok zvijezde mase poput Sunca traju desetak milijardi godina prije nego što se ugase, najmasivnije zvijezde završavaju svoj vijek nakon milijuna godina u eksplozijama, kao nove ili supernove zvijezde.

Prva zabilježena eksplozija jedne supernove dogodila se 4. srpnja 1054. godine. Bila je u astronomskim veličinama relativno blizu i zapazili su je stari kineski i arapski astronomi. U neciviliziranoj Europi nema pisanih tragova o njezinoj pojavi. Na mjestu eksplozije javlja se oblak koji se širi, poznat pod imenom Rakova maglica. Riječ je o površinskim ostacima zvijezde, koji su bogati teškim atomskim elementima. Zanimljivo je da su pri stvaranju svemira stvoreni tek vodik i helij. Svi ostali kemijski elementi nastaju u središtima zvijezda. Eksplozija novih i supernovih zvijezda te kemijske elemente raspršuju po svemiru. Velika većina materije na Zemlji također potječe iz davno eksplodirale supernove zvijezde.

U središtu maglice otkriven je i ostatak zvijezde. Sabijen golemom eksplozijom ostatak supernove pretvara se u neutronsku zvijezdu nevjerojatne gustoće, ne veću od desetak kilometara.

Ta neutronska zvijezda u jakom magnetskom polju rotira svake dvije sekunde i poput radiofara obasjava Zemlju i nazvana je pulsar. Prvi je pulsar tek 1968. otkrila Jocelyn Bell u središtu Rakove maglice.