Žuti poštanski sandučić na svakom uglu, krije mnoge ljudske tajne. A i on sam ima dug, pustolovan život: kada je nastao i tko ga je prvi upotrijebio?

Godine 1500. portugalski istraživač Bartolomeo Diaz utopio se u strašnoj oluji na Jugu Afrike. Neki preživjeli časnik napisao je opširan izvještaj o brodolomu i Diazovoj smrti. Pismo je stavio u cipelu koju je zatim objesio na drvo uz morsku obalu. Mislio je da će prije ili poslije netko pronaći njegovu poruku. To se zaista i dogodilo: godinu dana kasnije Portugalac da Nova, putujući za Indiju, pronašao je pismo još uvijek očuvano jer ga je cipela zaštitila od klimatskih promjena i kukaca.

Naseljeni kolonisti počeli su cipelu upotrebljavati kao poštanski sandučić očekujući brodove na putu u Europu. Na starom kontinentu s vremenom su modernizirali izum nepoznatog časnika: pisma su se ubacivala u drvene i limene kutije, što je uobičajeno i danas. Na jugu Afrike u blizini Dijazove pogibije stoji spomenik neobična izgleda. Nalik je staroj portugalskoj cipeli!