Grof Sandwich obnašao je niz važnih i visokih političkih i vojnih funkcija u Engleskoj. Navodno je bio i strastveni kartaš, koji nije volio gubiti vrijeme na uporabu pribora za jelo. Zato je umetnuo komad pečene govedine između dvije kriške kruha kako bi mogao jesti prstima, a da pritom ne zamasti karte. Ideja se ubrzo svidjela i njegovim prijateljima, također strastvenim kockarima, koji su ubrzo počeli tražiti da im se pripremi “isto ono što jede Sandwich!”

Naziv sendvič, za označavanje takve vrste jela, prvi je put u pisanom obliku 24. studenoga 1762. upotrijebio Edward Gibbon u svojim novinama.

No, tu vrstu hrane grof Sandwich nije izmislio. Podaci o jelu s nadjevom u kruhu postoje još u starožidovskim zapisima. Prasendvič se sastojao od janjetine s gorkim začinima u beskvasnom kruhu. Do vremena grofa Sandwicha u Europi je bila poznata inačica s jednom kriškom kruha. Nizozemske krčme 17. stoljeća običavale su posluživati kruh namazan s maslacem s tanko narezanom šunkom. S novim, građanskim slojem u društveno ponašanje ušli su i novi običaji. U kasnonoćnim druženjima između obilna pića posluživali su se mali sendviči. U početku je to bila muška hrana tijekom društvenih igara i zabava. No, u Engleskoj i Španjolskoj se tijekom 19. stoljeća proširio kao brz, jednostavan i jeftin radnički obrok, a zatim je ušao u restorane, bistroe i kafiće.