Nagrada je to koju Vijeće Europe dodjeljuje svake dvije godine projektima lokalnih udruga i organizacija koje prepoznaje kao uzorne primjere u očuvanju i prezentaciji vrijednosti krajolika.

Za ovu prestižnu nagradu, Pustinju Blaca nominirali su Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture u suradnji Centrom za kulturu Brač. Razlog odabira ovog nekadašnjeg samostana, ističu iz Ministarstva, je u tome što se radi o iznimnom primjeru kulturne i prirodne baštine u Hrvatskoj, koji je zbog svoje višestoljetne očuvanosti prepoznat kao značajan i jedinstven primjer u regiji.

"Ova je nominacija priznanje svima onima koji su u posljednja tri desetljeća vrijedno radili na očuvanju ovog prirodnog i kulturološkog fenomena i prava potvrda da i nadalje krećemo dobrim putem" rekla je za potportal Slobodne Dalmacije, Misiju, Jasna Damjanović, voditeljica Centra za kulturu koji upravlja ovim muzejom.

Pustinju (samostan) osnovali su u 16. stoljeću poljički svećenici glagoljaši koji su bježeći pred Turcima stigli na Brač. Začetak pustinje bila je kamenjem pregrađena pećina – prvo sklonište poljičkih svećenika. Uz strmu liticu vrijedni su pustinjaci dozidali crkvu i samostan, stambene i gospodarske zgrade, a prostrane šume pretvorili u bogate vinograde i maslinike. Sačuvani inventar pustinje, današnjeg muzeja, uključuje i vrijednu astronomsku zbirku posljednjeg pustinjaka, don Nikole Miličevića, koji je umro 1963. godine. Posebnost je ovog muzeja upravo i njegova izoliranost. Naime, želite li ga posjetiti, valja do njega pješačiti bračkim kršom uz kozji puteljak dugim tri kilometra.

Usprkos činjenici da je tijekom nekoliko desetljeća načinjeno iznimno puno u konzervatorsko restauratorskoj zaštiti Pustinje Blaca, Damjanović ističe kako ih još više posla tek čeka.

"U središtu smo velikog i zahtjevnog projekta. Ove godine nastavljamo radove na obnovi zgrada, restauraciji muzejskog fundusa i uređenju pristupnih puteva. Svi radovi odvijaju se u vrlo teškim uvjetima, sva potrebna mehanizacija rastavlja se na dijelove i prenosi do muzeja strmom stazom na rukama ili uz pomoć konja. Također, u muzeju nema električne energije, a za osnovne se potrebe koristi kišnica", zaključila je Damjanović.

Veliki doprinos za ovu nominaciju, zasigurno su i braća Luka i Zoran Vranjičić, dugogodišnji djelatnici muzeja. Oni svakodnevno pješače više od pet kilometara, rade u vrlo teškim uvjetima bez struje i tekuće vode, a osim što su čuvari, tijekom sezone vode skupine turista kroz muzej, gotovo poput pravih muzejskih kustosa. Braća time nastavljaju obiteljsku tradiciju koju je otpočeo njihov otac koji je kao čuvar čitavog života radio u Blacima.