No, već 24. lipnja 1709., 74 godine prije francuskih pokusa s balonima, neobični se zračni brod, na opće iznenađenje građana, spustio usred carskog Beča. O tom je događaju ostao zapis u “Naumburškim novinama” koje su u stilu žutog tiska dramatično, s ponekim izmišljenim dodatkom, opisale letjelicu i njezinog putnika, portugalskog redovnika.

Dugo se smatralo da je bečka senzacija plod drske novinarske prijevare, izmišljotina za lakovjerne. No, iako možda i nije doletio u Beč, “leteći redovnik” zaista je postojao. Bio je to doktor Bartholomeo Laurenco de Gusmao, domišljati izumitelj, koji je još u početku 18. stoljeća prvi u povijesti letio nekim čudnovatim zračnim brodom.

U pismu portugalskom kralju Gusmao je najavio da je “izumio stroj kojim se može putovati zrakom, jednako kao što se putuje zemljom i vodom, samo mnogo brže, često i dvjesto milja na dan”!

Ubrzo je dobio patent za svoj izum i dobro plaćeno profesorsko mjesto da bi se, kako je rečeno, s više mara mogao posvetiti radu na svom instrumentu. U kolovozu 1709. Gusmao je usred Lisabona zaista i poletio. Ako se iz onodobnih izvještaja odstrane maštovite izmišljotine, njegov se leteći brod sastojao od 14 manjih balona koji su se punili toplim zrakom iz dvaju kotlova na dnu gondole od pletene trske.

Gusmao i njegov izum uskoro su nestali iz povijesti jer su se Portugalom pronijele glasine da je “leteći redovnik” lud i da će svojim “paklenskim strojem nanijeti svijetu teške nevolje”!