Lijep je to običaj, a iznicala pšenica u posudi, postavljena na obiteljskom stolu, u sredini zime daje osjećaj života, nade, budućnosti.

Posuda. Posude za zasijavanje pšenice mogu biti različitih oblika. Najčešće se uzima okrugla, počesto i duboki tanjur za juhu. Posuda ne treba biti preduboka, možda ne više od pet cm.

Dan zasijavanja pšenice. U mnogim domaćinstvima običaj je da se pšenica zasijava na svetkovinu sv. Lucije (13. prosinca). Iako u nekim domaćinstvima pšenicu siju na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca), kažu ako ne iznikne od Bezgrješnog začeća, od sv. Lucije valja ponoviti.
 
Način zasijavanja. Najčešće je u praksi najjednostavniji način: pšenica se stavi u posudu, sama, bez zemlje, nalije se mlake vode, drži se jedno vrijeme (sat vremena, poneki ostave i duže) dok se pšenica ne nasiše vode. Kad se vidi da je pšenica nabubrila, višak se vode iscijedi, a posuda sa pšenicom stavi se na svjetlo u toploj prostoriji. Svako jutro nalije se puna posuda vode i odmah se naginjanjem ocijedi; ako je potrebno, može se zalijevati i uvečer. Nije dobro da voda ostaje po dnu posude.
 
Mjesto za svijeće. Čim se stavi pšenica u posudu, odmah se treba odrediti mjesto za svijeće s rakijskim čašama na tri mjesta. Svakako, onoga časa kad pšenica počne klijati, mjesto za svijeću treba biti određeno.

Ukrašavanje pšenice. Iznicala pšenica najčešće se ukrašava s vrpcom hrvatske trobojnice. Svrha je vrpce da pšenica bude uvezana u cjelinu, da se ne naginje u stranu, a također da ukrasno djeluje.

Ukrašavanje na Badnju večer. Na Badnju večer pšenicu se uravna, ukrasi vrpcama, postave se svijeće i stavlja se na stol i tako ostaje sve do Tri kralja ili Bogojavljenja.

Čuvanje pšenice do Tri kralja. Poslije Božića, pšenicu se ne treba previše zalijevati, treba pripaziti da ne užuti, i ne držati ju u prostoriji u kojoj su više temperature.