Dolazak na čelo jedne od tada najbogatijih biskupija u Hrvatskoj označio je početak širokog političkog, crkvenog i kulturnog djelovanja tog čovjeka, koji je više od pola stoljeća davao pečat zbivanjima i u cijeloj trojednoj kraljevini, tada sastavnom dijelu velike Habsburške monarhije.

Kao političar Strossmayer je bio najprije vođa Narodne stranke, a od 1880. godine pristaje uz Neovisnu narodnu stranku koja se zauzimala za austro-federalističke koncepcije. One u uvjetima mađarske hegemonije nad Hrvatskom nisu mogle donijeti pozitivne rezultate, pa su čak, usprkos Strossmayerovim željama za jedinstvom svih oporbenih snaga, izazivale nepovjerenje širih hrvatskih krugova. Njegov crkveni odgoj i oportunizam prema habsburškom dvoru nisu ga mogli usmjeriti u radikalniju borbu za samostalnost Hrvatske.

Ipak, usprkos neuspjelim političkim potezima đakovački biskup ostaje nezaobilazno ime u hrvatskoj povijesti, zbog svoje aktivnosti na unaprjeđenju znanosti, književnosti, umjetnosti i publicistike. Strossmayer je utemeljitelj Hrvatskog sveučilišta, osnivač i pokrovitelj Akademije tada nazvane jugoslavenskom, a čitavo vrijeme svog biskupovanja potpomaže i rad niza kulturnih ustanova izvan Hrvatske. Od godine 1866. do 1882. gradi veličanstvenu katedralu u Đakovu koju posvećuje jedinstvu crkvi, slozi i ljubavi svoga naroda.