„Grad je ponos Grka, slovi kao bogat, a u stvarnosti je još bogatiji“, izjavio je neki francuski hodočasnik koji je 1147. posjetio Konstantinopol. Taj veličanstveni grad na Bosporu osnovao je 26. studenog 328. godine rimski car Konstantin Veliki na temeljima drevnoga grčkoga grada Bizancija i 18 mjeseci poslije, na velebnoj ceremoniji, proglasio ga novom prijestolnicom Rimskog Carstva. Bio je to i početak dugotrajne bizantske ere.

Razvoj Bizanta temeljio se na rimskoj državnosti, grčkoj kulturi i kršćanskoj vjeri. Grad je bio sjecište glavnih karavanskih putova iz Kine, Indije i Perzije, a uskim tjesnacima se u njegove luke slijevao sav pomorski promet između Sredozemnoga i Crnog mora. Nova epoha u povijesti Konstantinopola počela je vladavinom Justinijana u 6. stoljeću. Taj je vladar u samo nekoliko godina podigao mnogobrojne zgrade i široke gradske ulice načičkane javnim kupkama, forumima, bazilikama i komemorativnim stupovima.

Najslavnija građevina koja i danas podsjeća na nekadašnji sjaj Bizanta, crkva je svete Sofije ili Aja Sofija. Ta glasovita crkva, carski dvor i hipodrom bili su najznamenitije zgrade srednjovjekovnog Konstantinopola koji su Hrvati nazivali Carigrad. Grad je prošao i mnoge teške krize, kao primjerice 1204., kada je podlegao križarima i Mlečanima koji su ga do temelja opljačkali i silnim bogatstvima ukrasili svoje zapadne dvorove i crkve. I danas u Veneciji stoje brončani konji s nekadašnjeg hipodroma.

Povratak bizantske vlasti nije mu vratio nekadašnji sjaj ni političko značenje. Nakon dugotrajnog slabljenja Bizantskog Carstva, izjedanog unutarnjim krizama, Konstantinopol se 1453. godine našao na udaru turskog sultana Mehmeda Osvajača, koji je 54 dana tukao grad topovima većima od svih dotad viđenih. Naposljetku je osmanska vojska osvojila grad i zakonito, prema šerijatu, tri dana pljačkala bogatstvo Carigrada. Sultan je naposljetku zaustavio pljačkanje i otišao u crkvu Aju Sofiju gdje se pomolio. Kršćansku crkvu pretvorio je u džamiju i objavio: “Odsad je moja prijestolnica Istanbul“.