Vidovdanskim ustavom Kraljevina Jugoslavija uvela je centralističko državno ustrojstvo i ukinula dotadašnju hrvatsku autonomiju. Velikosrpska politika namjeravala je zatrti u korijenu ne samo hrvatski nego i svaki federalistički pokret. U sklopu tih nastojanja 3. srpnja 1921. godine kralj Aleksandar i njegova vlada jednim su potezom pera ukinuli zvanje hrvatskog bana koje su stoljećima obnašali poglavari trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Ban je oduvijek bio nositelj i branitelj makar i okrnjene hrvatske državnosti. Ta neobična riječ ušla je u hrvatski jezik u doba Avara kojima je naslov “bajan” označavao vojnog zapovjednika. Tijekom vremena banovima su postajali najviši dužnosnici Hrvatskog kraljevstva i upravljali zemljom u ime vladara. U doba stranih vladara ban je bio “vice rex”, kraljev zamjenik u Hrvatskoj. Hrvati su često poručivali vladarima: "Ne može biti sabora bez bana, niti se naša vojska može skupljati pod drugom, nego banskom zastavom!"

U stoljetnim borbama s Turcima mnogi su se banovi istaknuli kao hrabri i požrtvovni junaci, među njima Petar Berislavić, Nikola i Petar Zrinski, Toma Bakač-Erdedi i mnogi drugi. Ban Josip Jelačić uspio je u najtežim okolnostima građanskog rata u habsburškoj monarhiji očuvati državnost Hrvatske i privremeno je ujediniti. Ivan Mažuranić, umni “ban-pučanin” postavio je temelje modernoj Hrvatskoj. Bilo je i banova koji su ostali na zlu glasu: Levin Rauch sklopio je nepovoljnu hrvatsko-ugarsku nagodbu, a Khuen Hedervary grubim je nasiljem pokušavao Hrvatsku potpuno podložiti ugarskoj vlasti.

Kad je Vidovdanskim ustavom Jugoslavija podijeljena na više upravnih jedinica – banovina, banom je postao najobičniji činovnik koji je služio interesima beogradskog dvora. Tek sporazumom Cvetković – Maček uspostavljena je autonomna Banovina Hrvatska. Bansku čast preuzeo je Ivan Šubašić koji je, doduše, politički odgovarao kralju i Saboru, ali je bio potpuno neovisan o središnjoj vladi. Tijekom Drugoga svjetskog rata ban je djelovao kao član izbjegličke vlade. Naposljetku su staro ime i položaj zauvijek nestali iz povijesti kad je Šubašić postao kraljevski premijer i ušao u prvu Titovu vladu.