Nakon što je uspostavljena nagodbenjačka Austro-Ugarska počelo je ubrzano pravno uređenje države, pa se u takvoj novoj situaciji nametnulo i pitanje novoga mađarskog političkog središta. Odredbu kojom je naloženo ujedinjenje dotada odvojenih gradova donio je još 1849. ministar unutarnjih poslova Koshutove vlade Bertalan Szemere.

Najveći protivnici ujedinjenja bili su upravo predstavnici predloženih gradova, koji su raznim upravnim i financijsko-pravnim argumentima priječili stvaranje jakog političkog središta ugarske države. Ubrzo nakon ujedinjenja, Budimpešta je počela brz razvoj i postala je gospodarskim i trgovačkim središtem cijele Ugarske.

Tijekom devedesetih godina 19. stoljeća pojačanim naporom potaknuta je građevinska aktivnost, a u obnovi grada počelo se s izgradnjom sustava ulica prema pariškom uzoru. Posebnom atrakcijom smatralo se otvorenje podzemne željeznice, koja je ujedno bila prva na europskom kontinentu , te prva električna željeznice uopće.

Tridesetih godina 20. stoljeća grad se počeo oporavljati od posljedica Prvog svjetskog rata, ali na pomolu su bila još teža vremena. Drugi svjetski rat prouzročio je golemu štetu gradu koji se još nije prilagodio novonastalom položaju na političkoj karti svijeta. Oko 30 tisuća zgrada uništeno tijekom Drugog svjetskog rata i poslije 1956. u sovjetskoj vojnoj intervenciji u Mađarskoj. Nove investicije oživjele su grad.

Danas je Budimpešta sa svojim prekrasnim mostovima, širokim avenijama i bogatim kulturno-povijesnim sadržajem, jedno od glavnih turističkih odredišta u svijetu, te s pravom nosi nadimak- Pariz istočne Europe.