ZRNCA MUDROSTI

U sjeni smrti naša starost dobiva posebnu vrijednost. Kroz tjeskobe i poteškoće moramo se dovinuti do neba. Spasenje zamišljamo suviše jednostavno. Što je stajalo Isusa dok se probio kroz svu onu gomilu grijeha i ljudske bijede te nam pribavio otkupljenje! Cijeli njegov život bio je neprestana borba da nas spasi. Moramo sudjelovati u vlastitom spasenju, kao i u spasenju drugih. Ako kažemo da moramo trpljenjem dopuniti 'što nedostaje Kristovu trpljenju' (usp. Kol 1,24), tada moramo s Kristom ići do kraja, do smrti. I ako smo ponovno ustanovili da sebičnost u nama umire s posljednjim kucajem srca, tada nam zaista ne preostaje drugo nego da ostanemo borci do kraja. U starim nabožnim knjigama pisalo je: ustrajnost do kraja! I koliko smo puta čuli preporuku da uvijek molimo za dvije milosti: za milost ustrajnosti i za milost sretne smrti. Oboje je bilo uključeno u večernju molitvu po našim domovima. Sada, kad smo u zrelim godinama, ta nam molitva postaje razumljiva. Gledano u tome svjetlu, moramo biti zahvalni Bogu što smijemo biti stari. Dao nam je vremena da završimo svoju bitku, svoje očišćenje, da dopunimo otkupljenje i stupimo na prag vječnosti potpuno pripravljeni.