Teško bolesnoj djeci od kojih većina ne može govoriti, kretati se, disati samostalno i ovisna su o aparatima koji ih održavaju na životu, te 24-satnoj roditeljskoj skrbi, djeci koja su prečesto nevidljiva u svakodnevnom društvenom i sustavnom okviru Iako je teško prihvatiti činjenicu da se sredstva za njihove osnovne potrebe i kvalitetniji život i dalje moraju prikupljati humanitarnim akcijama. Upravo ta činjenica postaje snažan podsjetnik i poticaj na veću društvenu solidarnost i odgovornost prema najranjivijima. Ova emisija ujedno je I poziv na solidarnost i minimum ljudskosti koji dugujemo jedni drugima.