"Ljudi ne vole previše opraštati. Ne smeta nam što nam drugi oproste, ali sami ne volimo opraštati jer volimo da onaj tko nas uvrijedi malo pati, a mi se samosažalijevamo." No, dalje pojašnjava što je lijek nepraštanju: "Svaki put kad primiš Euharistiju, oprošteni su ti svi tvoji laki grijesi. Idem na Misu svako jutro i pričešćujem se. Na putu do tamo govorim Gospodinu sve pogrješno što sam mogla pomisliti, sve što je obična prašina. I ta pričest jednostavno te prekrasno očisti, preobražava te na sliku Isusovu. Često tijekom dana trebamo iscjeljenje." Majka Angelica pojašnjava važnost ispovijedi kroz odnose i osjećaje koje ljudi imaju prema tom sakramentu te kaže: "Ima ljudi kojima je teško reći da im je žao. Misle da je znak slabosti, ali nije, vrlo je božanstveno reći: 'Žao mi je.' To je skrušenost.''
