U prepunoj dvorani Kaptol Boutique Cinema u četvrtak je Zagrebu svečano predstavljena autobiografska knjiga “Evo me” Ksenije Abramović, utemeljiteljice i direktorice Laudato televizije, uz nazočnost brojnih uzvanika iz crkvenog, kulturnog i javnog života.
U nastavku donosimo dojam o knjizi “Evo me” koji je s nama podijelio Mario Raguž, književnik i novinar. Kako sam kaže - knjigu je pročitao za manje od 24 sata i na njega je ostavila snažan i duboki dojam.
Jako sam očaran knjigom. Stil ti je zanimljiv, na prvu jednostavan, ali i te kako slojevit i snažan. Svjedočki. Pun svjedočenja u Božje pouzdanje. Nadahnjujući. Dobro je povremeno stati i pogledati iza sebe. Kada se tako pogleda vidi se koliko je tu bilo Božjih silnica. Vidi se kako je Bog sve to vodio pravim putem i pravom brzinom. Baš sam i ja u nekim preispitivanjima osobnim. Čitanje knjige je i meni dalo neke osobne odgovore i osnažilo me za moj daljnji put. Kako da sam na duhovnoj obnovi.
Lijepo je vidjeti kada te netko spominje u lijepom kontekstu. Hvala ti što si se mene sjetila i spomenula me. Čast mi je da sam i ja pridonio jednim zrncem. Osjetio sam posebnu toplinu i nježnost s kojom si opisala nastajanje filma Luka 2,25 i pojasnila kako je to bila prva stanica začetka televizije. Nisam imao osjećaj da je bilo tako i nikad o tome nisam razmišljao na taj način. Tada se to nije činilo ništa posebno, ali kada se danas osvrnem slažem se sa svime što si rekla.
Pročitao sam, evo, knjigu za manje od 24 sata. Odlično si to napisala. Nakon svega mogu reći da si i u pisanju knjige imala Boga za pomoćnika ili glavnog scenarista.
Kao što si pretpostavila na zadnjim stranama knjige i ja sam taj čitatelj koji će se osvrnuti na svoj život i kojega će nadahnuti tvoja knjiga. Mogu ti reći kako sam pronašao Božju ruku i u mom životu. Shvatio sam kako i ja moram još više zahvaljivati Bogu na mnogim dobrim stvarima koje mi je dao. Jedna od njih je i to što nam je spojio puteve. Shvatio sam čitajući kako sam se i ja gradio ili kako je Bog i mene gradio iznutra tijekom mojeg životnog puta.
Imaš puno proročkih riječi nastalih spontano, ali su zapravo kao da su iz Evanđelja. „Bog ne uklanja ljude da bi me kaznio. Uklanja ih da bi me sačuvao.“ ili „…vjera nije snaga onoga koji stoji, nego poniznost onoga koji kleči.” Doista, da bi se uspjelo na velikom putu, a tvoj put jest velik, treba izgraditi i nutrinu. Učvrstiti se kako bi se moglo nositi sa svim izazovima.
A kako si lijepo opisala iseljeništvo. To je rečenica koju treba ponavljati „…iseljeništvo nije rub. Ono je produženo srce domovine.“
„Snaga koju Bog daje nikada nije zatvorena u jednu osobu. Ona se umnaža u zajedništvu.“ Jako puno si govorila o zajedništvu, a cijela tvoja priča pokazuje kako je ta tvrdnja dokazana.
Htio sam ti reći da obavezno moraš prevesti knjigu barem na engleski, ali to već imaš jer si je poklonila Papi. Posebno mi se dopada kako si prigodno složila biblijske citate. Svaki je bio baš na pravom mjestu. Kroz knjigu si dobro pokazala i tvoj duhovni rast tijekom godina. A s obzirom da se dugo znamo vidio sam da si postala nova Ksenija. Ista, ali drugačija. Sada zračiš mirom.
Tvoj put od moći i sigurnosti kroz avanturu s Bogom do malenosti i prošnje je najbolje opisana unutarnja izgradnja i životni put koji sam pročitao. I doista si bila i kao starac Šimun jer si dočekala rođenje Laudato TV i kao Mojsije jer si povela narod tj. gledatelje Božjim smjerom pokazavši kako televizija može biti lijepa, sveta i dobra.
Svidjelo mi se na kraju kako si shvatila da treba malo polakše i ne odgovarati odmah na svaku poruku te da ne treba raditi preko tjelesnih mogućnosti. Ja bih rekao kako si vrijeme za rad potrošila i ostalo ti ga je malo. No, vremena za odmor ti je ostalo puno. Zato sada malo više troši i njega. To ne znači da si gotova s poslom. Ostani vjerna i dalje. Uzdaj se u Boga i dalje. Najviše od svega moli i zahvaljuj Bogu iz sveg srca. A i ja ću bar ponekad moliti za tebe i za uspjeh svih tvojih projekata.
Kao što si ti rekla: Ne idi snagom, nego osloncem.
Neka te čuva i vodi dobri Bog!
