Ova prispodoba je pomalo kao 'majka' svih prispodoba, jer govori o slušanju Riječi. Podsjeća nas da je Božja Riječ sjeme koje je samo po sebi plodno i djelotvorno; i Bog ga širi posvuda velikodušno, ne pazeći na rasipnost. Takvo je i Božje srce! Svatko od nas je tlo na koje pada sjeme Riječi, nitko nije isključen! Možemo se zapitati: kakvo sam ja tlo? Izgledam li kao put, kamenito tlo, trnoviti grm? - zapitao je Sveti Otac.