26. obljetnica mučeničke smrti župnika Filipa Lukende i redovnice Cecilije Grgić

Njih dvoje u noći između 11. i 12. svibnja 1995. spaljeni su u zapaljenoj župnoj kući, kada je i velika župna crkva miniranjem bila porušena.

Misno slavlje i ove godine predslavio je banjolučki biskup Franjo Komarica. S njim su suslavili pomoćni biskup Marko Semren, župnik i čuvar svetišta, mons. Ivica Božinović, župnik i dekan banjolučki Vladislav Žarko Ošap, župnik i gvardijan petrićevački, fra Domagoj Šimić, župnik Marije Zvijezde, p. Zvonko Topić i biskupov tajnik Predrag Ivandić, prenosi IKA.

Na misnom slavlju sudjelovao je veći broj sestara Milosrdnica iz njihovih samostana u Banjoj Luci, Sarajevu, Livnu, Derventi, Žepču, Mostaru i Ljubuškom. Sa sestrama iz Livna na slavlje je došla i skupina djevojaka, članica Zajednice sv. Vinka Paulskog.
Uslijed još uvijek aktualne pandemije na slavlje je došlo manje vjernika iz te i susjednih župa, kao i prognanih banjolučkih katolika iz susjedne Hrvatske. Bili su i predstavnici rodbine ubijene sestre i svećenika.

Prije Mise nazočni su zajedno molili krunicu. Župnik Božinović svima je izrazio dobrodošlicu.

Biskup Komarica na početku Mise nazočne je podsjetio da se članovi – odnosno župljani Banjolučke biskupije, svake godine s pijetetom – u molitvi – barem na dan nasilne smrti njihovih župnika, a ovdje i časne sestre, sjećaju njihovih plemenitih života koje su oni trošili i potpuno žrtvovali za Boga i njih, svoje bližnje, tijekom rata 90-ih godina prošlog stoljeća. Izrazio je uvjerenje da će se takva praksa njihove zahvalnosti i ubuduće nastaviti.
Misno slavlje započeto je zajedničkim moljenjem Srednjeg časa iz Časoslova.

U prigodnoj propovijedi, naslanjajući se na pročitane svetopisamske odlomke, biskup Komarica najprije je podsjetio na ispunjenje Isusovih riječi, upućenih Njegovim učenicima, da će i oni sami od svojih bližnjih doživjeti Njegovu sudbinu, upravo zato što su Njegovi, 'poradi Imena moga'. Nadodao je kako su i ubijeni svećenik i redovnica znali za ta Isusova 'pretkazivanja', a osobito župnik Filip koji je i prije svoje mučeničke smrti – 'na vlastitoj koži – kao dokazano – nevino osuđen od bezbožnog suda i sudca bivše države, po priznanju tog istog sudca, morao odležati višegodišnju zatvorsku kaznu, praštajući svojim nesretnim neprijateljima i svima koje su oni zaveli i prisilili da se svrstaju među sluge Zloduha'.

Biskup Komarica govorio je zatim o trpljenju Kristovih vjernika zbog njihove vjernosti Njemu tijekom svih stoljeća povijesti Crkve. Među njih ubrajaju se i one mnoge stotine nedužnih iz posljednjeg rata s područja Banjolučke biskupije, zajedno sa svojim duhovnim pastirima. Podsjetio je na višekratne poticaje papâ i biskupa 'da se ne izgube svjedočanstva ovih postojanih boraca za Božju stvar i za Kristovo kraljevstvo na zemlji i da se ne zaborave spomeni onih koji su pretrpjeli mučeništvo'.

Zatim je protumačio glavne principe koje je Crkva odredila za ispravno procjenjivanje mogućih causa 'slučajeva' istinskog mučeništva.

Izrazio je svoje 'tvrdo' uvjerenje da su i svećenik Filip i redovnica Cecilija, s četvoricom drugih ubijenih svećenika u posljednjem ratu, a i oni koji su umrli od posljedica torture od strane njihovih mučitelja, ozbiljni kandidati da se o njima započne voditi i crkveni proces za njihovu beatifikaciju.
Obodrio je sve nazočne da se i sami potrude što bolje upoznati ove istinske duhovne velikane iz naše domaće sredine, koji i nama imaju što reći svojim primjerom života.

Svi su prisutni i prije i poslije Mise imali mogućnost posebno se pomoliti u 'spomen-sobi' obnovljene župne kuće, u kojoj su spaljeni ovi Božji službenici.

Nakon Mise sudionici misnoga slavlja još dugo su se zadržali u zajedničkom razgovoru i 'na gozbi ljubavi'. Neki od njih pohodili su i grobove ovih mučenika na groblju sv. Marka u Banjoj Luci, a neki su pohodili i katedralu i kapelu bl. Ivana Merza te se još jednom susreli s biskupom Komaricom u dužem razgovoru.